Sveta Hijacinta Marescotti, franjevačka trećoredica, rođena je 1585. godine u plemićkoj obitelji u blizini grada Viterba u Italiji. Na krštenju je dobila ime Clarice, i u mladosti je bila jako pobožna, ali kako je odrastala, postajala je sve svjetovnija i udaljenija od Crkve. Čak je ni životne nedaće nisu mogle natjerati da se promijeni, a nije pomogao ni odgoj u samostanu svetog Bernardina u Viterbu, gdje joj je starija sestra bila redovnica. Kad je napunila dvadeset, željela se udati za nekoga bogatog plemića, ali je on radije za ženu uzeo njezinu mlađu sestru. To ju je rastužilo i naoko promijenilo, te se čak pridružila zajednici u samostanu svetog Bernardina, gdje je i dobila ime Hijacinta, ali to je bila samo varka, da prikrije svoju zlovolju zbog odbijanja.

U samostanu je nastavila sa životom u luksuzu, namjestivši svoje odaje vrlo raskošnim namještajem, imala je posebnu kuhinju, habit joj je bio od najfinijih materijala, a nesmetano je primala i uzvraćala i posjete. Poživjela je na taj način deset godina, na užas zajednice i građana. Ali u svemu tome, Hijacinta je na neki neobičan način uspjela sačuvati živu vjeru, svoju čistoću, poštovanje prema sakramentima i Blaženoj Djevici. Na kraju je Božja Milost u njoj prevladala.

Razgovori s ispovjednikom nagnali su je da shvati ispraznost svoga dotadašnjeg života. Odlučila se posve obratiti. Javno je ispovijedila svoje grijehe pred cijelom zajednicom, odbacila finu odjeću i raskoš, te započela život posta i pokore. Toliko se trapila da su ljudi smatrali da je čudo da je uopće živa. Njezina pobožnost neprestano je jačala, te je izvodila i brojna čuda, dobila dar prorokovanja i čitanja tuđih misli. Imala je i vizije. Za vrijeme kuge njegovala je bolesne u Viterbu, a osnovala je i dvije bratovštine za brigu za siromašne. Umrla je na današnji dan 1630. Beatificirana je 1726., a kanonizirana 1807.