Sveta Margareta Škotska, škotska kraljica, dobročiniteljica, rođena je 1046. godine u Ugarskoj kao kći prognanoga engleskog kraljevića Eduarda Athelinga i ugarske kraljev­ne Agate. 1057. godine vratila se s ocem u Englesku, ali 1066. godine pred Vilimom I. osvajačem morala je ponovno bježati. Sklonila se u Škotsku, gdje se udala za kralja Malcolma III. i postala škotska kraljica. Živjeli su u sretnom i skladnom braku. Rodila je osmero djece, koju je odgajala u kršćanskom duhu. Tri njena sina postala su kasnije škotski kraljevi (Edgar, Aleksandar I. i David I.) Posebno se odlikovala čudesnom i neobičnom ljubavlju prema siromasima, svima je nastojala ublažiti bol i poteškoće, pritjecati u pomoć bolesnicima i nevoljnicima.

Iako je svojim znanjem i kulturom nadilazila kralja, nikada se zbog toga nije ni uznosila ni oholila, već je uvijek ostala skromna, jednostavna i čedna. Malcolm je bio nenaobražen, nije znao ni pisati ni čitati, ali se nije stidio svoju kulturnu i načitanu ženu pitati za savjet. Volio ju je i cijenio. Umrla je na današnji dan u Edinburgu. Malo prije smrti primila je vijest, kako su joj muž Malcolm i jedan sin pogi­nuli u bici protiv Vilima Crvenog kod Alnwicka. Taj je križ primila kao pokoru za sve nedostatke i ljudske nesavršenosti svoga života, a u duhu vjere bila je uvjerena da će se s mužem i sinom opet sastati u vječnosti. Pokopana je u crkvi Presvetoga Trojstva u Dunfermlineu, koju je za kenterberijske benediktince bila sama sagradila. Odmah poslije smrti grob svete kraljice postao je središte pobožnosti i hodočašća. Njezino se štovanje proširilo po svijetu, a najviše u Škotskoj. Papa Inocent IV. 1249.  proglasio ju je svetom, Klement X. 1673. zaštitnicom Škotske, a Inocent XII. 1692. godine uvrsti je u kalendar opće Crkve. Crkva s razlogom danas u Časoslovu čita ulomak o bračnom životu i obitelji. Sveta Margareta uzor je supruge i majke, ali i dokaz da se kruna zemaljskog kraljevstva u svetom životu može ujediniti s krunom nebeskoga kraljevstva.

Spominjemo se danas i jedne redovnice, svete Gertrude, rođene sredinom 13. stoljeća. Kao djevojčica je u internatu započela školovanje u kojem je do 25. godine dosegla vrhunac. Nakon mističnog viđenja, Gertrudin se život potpuno okrenuo Kristu. Tada je sve svoje intelektualne sposobnosti uložila u korist vjere i pisala rasprave o Božjoj ljubavi. Slavna je postala tek 200 godina nakon smrti, kada su joj objavljena djela kojima je probudila val pobožnosti prema Srcu Isusovu i veliku duhovnu obnovu u Crkvi 16. stoljeća.

Sretan imendan slavljenicama!