Sv. Feliks de Valoisa, pustinjak i suosnivač reda Presvetog Trojstva ili trinitaraca. Rodio se 16. travnja 1127. u pokrajini Valois, sjeveroistočno od Pariza. Zajedno je sa svetim Ivanom de Mathom osnovao red Presvetog Trojstva ili trinitaraca. Već u mladosti živio je povučeno, a zatim i pustinjački. Takvim životom želio je postići evanđeosko savršenstvo i u njemu je ustrajao nekoliko desetljeća. S vremenom se oko njega okupila skupina učenika koji su bili zahvaćeni istim idealom. Feliks im je bio duhovni vođa, premda je svaki živio zasebno. Kada je k njima došao mladi svećenik Ivan de Matha, Feliks i on osnovali su red Presvetog Trojstva za otkup kršćanskih robova. Njegov život otada je vezan uz postanak i razvoj novoga reda koji je spasio mnoge žrtve tadašnjeg gusarskog terorizma. Red je 1198. odobrio papa Inocent III, a za 40 godina brojio je oko 600 samostana diljem Europe.

Umro je u Parizu 4. studenoga 1212. g., a sahranjen je u glavnom samostanu svoga reda u Cerfroidu. Svetim ga je proglasio 1262. papa Urban IV. Na slikama ga obično prikazuju s bijelim jelenom koji među rogovima ima križ. Katkad ga prikazuju odjevena u bijeli škapular i ogrnuta plaštem s crveno–plavim križem, kakvo je i odijelo redovnika trinitaraca. A ponekad su mu u rukama rastrgani okovi što simbolizira svrhu reda – oslobađanje robova.