Četrdeset dana nakon njegova rođenja, Marija i Josip donijeli su Isusa u jeruzalemski Hram kako bi ga očistili i posvetili Gospodinu, kako to propisuje židovski Zakon. Prema Levitskom zakoniku, kada bi žena rodila muško dijete, smatrana je nečistom sedam dana. Osmoga dana dječaka bi obrezali i nadjenuli mu ime. Majka bi potom ostajala u kući daljnja trideset i tri dana kako bi se dodatno očistila. Nakon četrdeset dana, majka i otac došli bi u Hram kako bi obavili obred  čišćenja, što je uključivalo i prinošenje žrtava, janjeta i goluba ili grlice, ili za siromašne obitelji, kakva je bila i Marijina i Josipova, samo dva goluba ili grlice. Prema Zakonu, Marija i Josip bili su dužni i otkupiti Isusa, jer je bio prvorođenac i kao takav pripadao je Bogu. Evanđelja ne spominju da su to i napravili, nego spominju prikazanje Gospodinovo (Lk 2, 22). Isus je ovdje prikazan kao svećenik i žrtva, koja se prinosi za grijehe svih i koja pomiruje sve ljude s Bogom. Šimun, čovjek pravedan i bogobojazan, dolazi u Hram. Uzima dijete i blagoslivlja Gospodina govoreći u svome hvalospjevu: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru.Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ (Lk 2, 29-32). Šimun je time navijestio da Mesija ne dolazi samo židovskome narodu, nego i poganima, ne samo pravednima, nego i grešnicima. Zatim ih je blagoslovio i navijestio Mariji da će joj mač probosti srce, predviđajući Isusovu muku i smrt. Prikazanje je stoga objava Krista kao Mesije i Svećenika, Gospodina i Spasitelja. On je svjetlo koje dolazi na svijet da odagna tamu i grijeh. Tradicionalno su se stoga od sedmoga stoljeća na ovaj blagdan blagoslivljale svijeće koje će se koristiti tijekom godine, odakle ovom blagdanu i njegovo drugo ime, Svijećnica. 

Kada razmišljamo o ovome blagdanu, sjetimo se da su i nas naši roditelji na neki način prikazali u našoj crkvi na našem krštenju. Tamo smo posvećeni Bogu, i dano nam je ime. Dobili smo i svijeću, pripaljenu na uskrsnoj svijeći, pri čemu je našim roditeljima povjereno da to svjetlo Kristovo, kojime smo tada obasjani, čuvaju i umnažaju. I mi smo pozvani biti svjedoci toga svjetla i širiti ga po svem svijetu.

U mnogim istočnoeuropskim zemljama, pa tako i kod nas, ovime blagdanom završava proslava Božića. Stoga se u našim crkvama tek poslije ovoga blagdana skidaju jaslice, borovi i božićni ukrasi. U nekim našim krajevima, npr. u Dubrovniku, ovaj se blagdan naziva još i Kandelora.