Crkva danas slavi svoj najradosniji blagdan, Rođenje Gospodina našega Isusa Krista ili Božić. Svetkovina Božića, koju danas s radošću slavimo, nije se izvorno slavila na današnji datum. U prvim se kršćanskim vremenima slavila 6. siječnja kao Bogojavljenje, te se njome spominjalo Krštenje Gospodinovo i pohod Sveta Tri Kralja, a kasnije je dodan i početak Kristova javnog djelovana na svadbi u Kani. Prvi put se Božić na današnji datum slavi u Rimu u četvrtome stoljeću, kada je ondje zamijenio poganski blagdan posvećen Nepobjedivom Suncu. Kako bilo, od tada pa do danas Božić je, ako ne najveći, onda svakako najradosniji kršćanski blagdan. Hrvatski naziv svetkovine potječe od deminutiva riječi Bog, u značenju “mali Bog”, što zapravo označava i sadržaj same svetkovine.

Na današnji dan Crkva slavi utjelovljenje Jedinorođenoga Sina Božjega, Njegove Riječi po kojoj je sve stvoreno. On je “radi nas ljudi i radi našega spasenja” postao čovjekom da nas otkupi od ropstva grijeha i uvede u svoje divno Kraljevstvo. U Njemu se ispunja navještaj starozavjetnih proroka o Mesiji, Sluzi Božjem, koji dolazi ne kao silni kralj koji će oružjem satrti neprijatelja nego se utjelovljuje kao bespomoćno dijete, daleko od svake raskoši i moći, na periferiji, u štali na slami, a jedini su svjedoci toga spasonosnog događaja njegovi roditelji te jedan vol i magarac.

Isusov dolazak na svijet prati pjesma anđela, koji navještaju slavu Bogu i mir ljudima na zemlji. Prvi čestitari ponosnim roditeljima siromašni su i priprosti pastiri, koji mu kao dar donose ono što od svog siromaštva imaju: janje, sir i mlijeko. Tek kasnije dolaze mudraci s istoka s kraljevskim darovima. Danas Božić slavimo raskošno. I oni najsiromašniji trude se taj dan svečano okititi kuću i na stol iznijeti obilan ručak. Božić slave i oni koji nisu kršćani, često ni ne znajući koga i što slave. Sve je puno blještavih ukrasa i osvijetljeno brojnim lampicama. I neka je tako, treba se radovati.

Međutim, sve ovo ne bi nam smjelo zasjeniti pravo značenje današnje svetkovine. Isus se rodio siromašan i bespomoćan. Nije došao spektakularno, nego skrovito i tiho. Ne naviješta rat i nasilje, nego mir i spokoj. Ne dopustimo stoga da nas izvanjska proslava Božića sa svim svojim efektima zabljesne. Ne zaboravimo da se Isus rađa u našem srcu, da nas dolazi otkupiti od grijeha i smrti.

On od nas očekuje da Mu upravo u svome srcu pripremimo mjesto, da ga očistimo od svega onoga što ga prlja, od grijeha, površnosti, materijalne navezanosti. Kako smo očistili i okitili naše kuće, očistimo i svoje srce kako bi Isus kada dođe u njemu našao mjesta i kako bi se ondje nastanio, te mognemo sa svetim Augustinom uskliknuti: “Nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi, Bože!”

Izmirimo se danas sa svojim bližnjima i radosno i skromno proslavimo činjenicu da je Bog radi mene i tebe, nevrijednih i grešnih, sišao sa svoga prijestolja te uzeo našu narav, naše tijelo, kako bi nas spasio. Veliko je i utješno ovo otajstvo, koje nas ostavlja začuđenima i bez riječi. Neka nam je svima sretan i blagoslovljen Božić!