Blaženi papa Urban V. jedan je od papa iz razdoblja tzv. Avignonskog sužanjstva. Iako povjesničari vrijeme stolovanja papâ u Avignonu, od 1309. do 1378. godine, ocjenjuju negativno, među tadašnjim Petrovim nasljednicima ima i onih koji su proglašeni blaženim. Prije nego što je izabran za papu, Urban V. bio je benediktinac. Za papu je izabran 1362. godine i vladao je osam godina. Odmah na početku odlučno nastupa protiv raznih zlouporaba u crkvenom životu. Pokreće i križarsku vojnu 1365. godine, kada je osvojena Aleksandrija.

Najvažniji događaj u pontifikatu Urbana V. je taj što se, unatoč opiranju francuskog dvora, odlučio vratiti u Rim. Papa je u Vječni grad svečano ušao 16. listopada 1367. godine. No kako je 1370. god. u Rimu nastala buna, papu Urbana V. francuski kraljevi opet su nagovorili da se opet vrati u Avignon, gdje se ubrzo nakon dolaska teško razbolio i umro 19. prosinca 1370. godine. Sveta Brigita mu je prorekla da će, ako se vrati, još iste godine umrijeti, a to se i dogodilo. Umro je na glasu svetosti.

Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 1870. godine te potvrdio štovanje Urbana V. kao blaženika.

Ovaj papa ima i posebnu vezu s Hrvatima koje je kao hodočasnike susretao na svome putu povratka iz Avignona u čuvenom marijanskom svetištu u Loretu. Kako je Papu ganula odanost i vjernička pobožnost hrvatskih hodočasnika, po franjevcu Bonifaciju poslao im je čudotvornu sliku Majke Božje koja se i danas štuje na Trsatu. Papa Urban ostao je zapamćen kao papa široke kulture, po svome nastojanju oko jedinstva Istočne i Zapadne Crkve i želje da uredi crkvenu disciplinu i u Rimu uspostavi papinsko sjedište.