Velika mističarka i pripadnica Trećeg franjevačkog reda. Imala je veliku ljubav prema Isusu Kristu, želju za molitvom i čvrstu volju da nasljeđuje Krista. Život ove svetice nam pokazuje da je Božja milost i spremnost na praštanje tolika da okorjelog grešnika može dovesti do svetosti ukoliko mu se s povjerenjem otvori.
„Ako želiš zadobiti Božje svjetlo, moli! Zadobivši ga, ako ga želiš umnožiti, moli! Hoćeš li vjeru, moli! Nadu, moli! Poslušnost, moli!, Čistoću, moli! Hoćeš li bilo koju drugu krepost, moli!“ Ovim riječima blažena Anđela iz Foligna, velika mističarka Crkve, opisala je kakav je praktični život svetaca i što oni običavaju od Boga moliti.
Anđela je rođena 1248. godine u gradiću Folignu u Umbriji. Udala se i rodila djecu koju je svu uzorno odgojila. Unatoč tomu, upala je u težak grijeh koji čak ni u ispovijedi nije mogla priznati, pa se u takvom grijehu i pričestila. Savjest ju je počela žestoko proganjati. Kad se napokon ispovjedila, nije izvršila pokoru koja joj se činila pretjeranom. Bio je to sve put pripravljanja velikog obraćenja ove žene koja se nakon muževljeve smrti i zbrinjavanja djece odlučila postati franjevačkom trećoredicom u Asizu.
Anđela je u Asizu provela ostatak života u strogoj pokori i odricanju, a Gospodin ju je nagradio nutarnjim prosvjetljenjima i viđenjima. Knjigu njezinih viđenja napisao je franjevac fra Arnaldo, a ona sama ju je ispravila kako bi bila što vjerodostojnija. U knjizi je opisana njezina velika ljubav prema Isusu Kristu, želja za molitvom i čvrsta volja da nasljeduje Krista sve do patničkoga križa. Kritičko izdanje njezinih djela objavljeno je u Parizu 1925. godine. Kada je 1309. umirala, njezine susestre i svi koji su je poznavali govorili su da umire svetica.