Katarina je rođena 1806. godine u Francuskoj. Otac ju je, teška srca, pustio u samostan u kojem je već bila njezina starija sestra. Kao novakinju, 27. studenog 1830. godine probudio ju je dječak obučen u bijelo. Nakon što ju je odveo u samostansku crkvu, Katarina je u molitvi doživjela viđenje; cijela se crkva rasvijetlila, a vidjela je i Majku Božju, u bijeloj haljini s modrim plaštem. Viđenje je upotpunjavao natpis: ‘Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!’. Uz to je stajalo i veliko slovo ‘M’ iz kojega je izvirao križ, a pod njim dva srca, jedno okrunjeno trnjem, a drugo probodeno mačem. Čula je glas koji je govorio: ‘Daj kovati medalju po ovom uzoru!’

Katarina je svoje viđenje povjerila ispovjedniku, a on se kod poglavara zauzeo za kovanje medalje. Ubrzo je pariški nadbiskup odobrio izradu medaljice, no nitko nije znao da je Katarina imala to viđenje. Od tog trenutka čudotvornu medaljicu nose milijuni pobožnih ljudi. Crkva je pomno ispitala Katarinino viđenje i službeno ga priznala. Sama Katarina bila je uvijek veoma ponizna. Sve do svoje smrti, radila je najobičnije poslove u redu sestara milosrdnica, u kuhinji, u praonici rublja ili uz neizlječive bolesnike.

Bila je prava milosrdnica, kći kršćanske milosrdne ljubavi u duhu sv. Vinka Paulskoga. Njezini dragulji bijahu najteži poslovi, a imala je samo jednu želju: da se po svijetu što više proširi čudotvorna medaljica, a s njome i čast Majke Božje. Sveto je u Gospodinu preminula u 70. godini života. Poslije smrti upoznao ju je kao Gospinu vidjelicu i odabranicu cijeli kršćanski svijet. Crkva je njezinu svetost i službeno priznala, proglasivši je blaženom i svetom.