Vlč. Glavica je govorio o snazi Kristova križa, snazi koja nas spašava, koja nas otkuplja. Upravo je ovo korizmeno vrijeme prigoda da se još više zagledamo u Isusov križ, naglasio je.

“Kada bismo izgubili cijelu Bibliju, kada bi ona nestala, a da imamo samo jednu rečenicu koja kaže: ‘Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u nj vjeruje ne propadene, nego da ima život vječni'”, to bi nam bilo dovoljno, kaže ovaj svećenik.

“Isusa na križ ne nosi osveta, gorčina prema čovjeku, nego Božja ljubav.”

Progovorio je i o našim korizmenim odlukama. Postavio je pitanje: “Kako mogu kroz ovih 40 dana, ali i kasnije, ostvariti spasenje? Rekao je kako nema spasenja bez križa, bez prihvaćanja Isusa, Boga koji nas ljubi i oslobađa svih strahova.

“Prihvatiti križ nije jednostavno. Bog ne želi da čovjek propadne. Isus nije dozvolio da nestane ono što je stvoreno na sliku Božju. Njemu je stalo do slike Očeve, do slike čovjeka, i on ide na križ. Ondje promatramo kolikom smo ljubavlju ljubljeni, kojom cijenom smo otkupljeni”, rekao je vlč. Glavica.

Onaj, Isusov, Veliki petak želimo doživjeti po našim križnim putevima, molitvama u našim domovima i crkvama, po planinarskim križnim putevima, rekao je. “Sve naše aktivnosti idu za tim da bismo rekli: ‘Isuse hvala ti što si mi pokazao koliko me voliš. Hvala ti što si moja prva i najveća ljubav.'”

Vlč. je kazao kako svatko nosi svoj križ i da ga trebamo shvatiti kao nešto što nas uzdiže, kao povislilicu u glazbi. “U postajama križnoga puta razmišljat ćemo o Isusvim padovima. To je za nas dragocjeno. Isus je u svakom svom padu preuzeo i naše padove: očaj, depresiju, rezignaciju, malodušje, kušnje… Isus pada pod križem da bi nam rekao: ‘Nijedan tvoj pad meni nije nepoznat.’ Nisu mu strani ni naši padovi u grijeh, iako je on bez grijeha. On nas razumije i zato je dao svojoj Crkvi vlast i moć da oprašta grijehe. Znao je da ćemo padati i griješiti. Ostavio je svoju Crkvu kao čudesno sredstvo koja nas izdiže iz naših padova. Nema odvojenosti Isusa i njegove Crkve. On je živ i prepoznajemo ga u Crkvi – u onoj snazi koju ni vrata paklena neće nadvladati. Ta snaga dolazi po Isusovom križu. Đavao je pobijeđen na križu. To je naša najveća sreća i utjeha.”, rekao je vlč. Glavica.

“Po križu se dolazi u nebo. Ako križ smatram prokletstvom ili manjkom Božje ljubavi prema meni, onda sam daleko od Isusa. No to ne znači da je on daleko od mene. Moramo se i ove korizme zagledati u raspetog Isusa kako bismo lakše razumjeli svoje križeve. Nemojmo nikada ignorirati taj znak našega spasenja. Dok razmišljamo čega se odreći za ovu korizmu, razmislimo o križu, o školi Isusovog križa. Raspelo u našim kućama je naše malo svetište. Zastanimo tu, pozdravimo Isusa.

Dan započinjimo znakom križa. I to je jedna molitva: ‘Isuse blagoslovi moj razum, prosvijetli mi pamet da donosim dobre odluke, da dobro mislim o drugima. Daj da ovoga jutra kad se križam, da dobro mislim i o onima koji predstavljaju križ u mome životu. Blagoslovi moje ruke, da učinim nešto dobro, nešto velike, da učinim nešto dobro za tebe i za druge ljude”, kazao je ovaj svećenik.

Cijelu emisiju, posebice dio o strahu kojeg bismo se svi željeli riješiti, a koji je često povezan s grijehom, možete poslušati ovdje: