Don Mihovil je pojasnio da je Spasitelj Gospodin Isus Krist došao u pravi život. On nije živio u palačama, nije se kretao po salonima, nije tražio VIP osobe s kojima bi se mogao družiti, nije bio dalek od našeg života, rođen je u štali i to je bio prvi njegov tron, da bi došao do svoga cilja, na križu, da bi bio pokazan cijelom svijetu kao Kralj svih kraljeva, Kralj svega stvorenja.

Kroz emisiju je don Mihovil tumačio ulomak Evanđelja po Ivanu u kojem se događa zanimljiv razgovor između Pilata i Isusa. To su dva svijeta. Isus pokušava dovesti Pilata k s sebi, kaže ‘nisam od ovoga svijeta, ja sam od drugoga svijeta’.

Isusova snaga je da je bez snage, siromašan, nema vojsku, nema veze. Njegova veličina je njegovo čovještvo, on je najčovječniji, bogat ljudskošću, lice čovjeka, ljubav koja će postati vidljiva, pojasnio je don Mihovil.

S gostom zauzetim vjernikom laikom Stjepanom Liceom analizirao je temu proganjanja, neprihvaćanja, odbijanja, odbačenosti, želje da čovjek bude prihvaćen. Lice je potvrdio da svi ljudi vole da im je dobro, da su okruženi ljudima koji ih razumiju, vole, kada nižu lijepe uspomene i mogu se nadati dobrima. Ali, Kralj koji se nije rodio u palači govorio je riječi koje ni u ono vrijeme nisu bile suvremene, On je dao život za tu poruku jer je smatrao vrijednom toliko da se život za nju da. Život nije takav da bismo se mogli zadovoljiti bilo čime. Ako nismo spremni za svoje odabranje platiti visoku cijenu pitanje je onda što je naš život i tko smo mi, primijetio je Lice. Poručio je da je čovjek pozvan izboriti se za sebe, za evanđelje u sebi i za evanđelje oko sebe.

Razlažući dalje ulomak Evanđelja, don Mihovil je primijetio da evanđelist Ivan priređuje jedan dobro pripremljen dramatski dio, pravo kazalište, u kojem se mogu prepoznati svi Pilati ovoga svijeta koji se poigravaju sa svojim slučajnim žrtvama. Pilat vjeruje da je jak, da ima u rukama smiješnog židova, on se s njim poigrava i tako ismijava i njegov cijeli narod. On se zabavlja.

Moć često postaje lakrdija i podvala, štiti samog sebe i sukobljava se sa svima koji ih smetaju. Tako daleko od onoga ideala demokracije – služiti. Res pubblica. Ministri – služitelji. Znam da nitko više ne vjeruje u to.

Da vam kažem koje ime? Ti služitelji bahato zauzimaju svoje pozicije, vjerujući da su im Bogom dane. Kako malo ljudskosti u onima koji imaju vlast. I prozivaju nas anonimne da ne znamo čitati, da pazimo što govorimo. Da smo samo obični marginalci. Koja naša priča u ovoj domovini u kojoj imamo svjetske prvake u tenisu, skoro prvake u nogometu i u drugim sportovima. Kad igramo onda smo ujedinjeni, onda se često spominje i Bog i narod i pjeva se „Nije u šoldima sve“, a onda kao da nas probude iz tog sna u jednu stvarnost i zbilju koja traži od nas da se postavimo, razmišljao je don Mihovil.

O odnosu vlasti i čovjeka don Mihovil je razgovarao s vjernikom poduzetnikom iz Osijeka Kristijanom Šimičićem.

Odgovarajući na pitanje koliko je zahtjevno i izazovno u poslu biti praktični vjernik, Šimičić je posvjedočio da je osjetio i pluseve i minuse. Truditi se raditi po Božjem nije lako, osobito u Hrvatskoj gdje poduzetništvo nije cijenjeno, gdje država 67 posto svega što zaradite uzima sebi. Teško je zaraditi svoju plaću, zaraditi uz pomoć svojih zaposlenika plaće svaki mjesec za sve njih. Nije lako opstati, osobito ako se trudite raditi pošteno. Mnogi vam se izruguju, smiju, često i vaši djelatnici ne vide smisao u tome. Na kratke staze se zbilja ljudima isplati biti nepošten, ali na duge staze nikako. To se obije o glavu, kroz kaznu, inspekciju, da vaši zaposlenici kada vide da niste pošteni ne budu pošteni prema vama.

Ako radite pošteno imate manje novca, no ja vjerujem da Bog to sve vidi i da On blagoslivlja. Ako radite pošteno, to vam je blagoslovljenije, posvjedočio je Šimičić.

Emisija „Snagom križa“ emitira se na Hrvatskome katoličkom radiju svakog utoraka u 20 sati. Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje.