Priča o nastanku pobožnosti bistričkoj Crnoj Gospi seže u kraj 15. st., a godina koja se uzima kao početak je 1684. kada je kip po drugi put pronađen i od tog trenutka do današnjih dana hodočašća u Mariju Bistricu nisu prestala.

Zanimljiva je izreka da je naša Gospa Bistrička također hodočasnica, jer je taj kip znao nestajati, pa se ponovno pojavljivati. Nekad su ga sami župnici skrivali kako bi ga zaštitili, osobito za provale Turaka, i tako je ostajao godinama u sjeni.

Prasvetište na Vinskom vrhu / Foto: Svetište Majke Božje Bistričke

Zavjetni kip je danas u svetištu Majke Božje Bistričke u tzv. ‘maloj bazilici’, no u početku se nalazio u prasvetištu na Vinskome vrhu, da bi poslije bio prenesen u baziliku. Kip se inače ne koristi u procesijama te je uvijek na istom mjestu. Ipak, jednom je prilikom iznesen iz bazilike – za posjeta pape Ivana Pavla II. Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kada je Sveti Otac slavio misu na otvorenom i proglasio blaženim zagrebačkog nadbiskupa i bistričkog hodočasnika kardinala Alojzija Stepinca.

Papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici / foto: Svetište Majke Božje Bistričke

Taj povijesni događaj Marija Bistrica s ponosom pamti, a sjećanje je vidljivo i na izvanjski način jer trg uz baziliku danas nosi njegovo ime, a na prostoru otvorene crkve podignut je i spomenik svetomu Papi.

Crna Gospa – tješiteljica žalosnih

Čudotvorni kip Crne Gospe / Foto: Svetište Majke Božje Bistričke

Svetište Majke Božje Bistričke natopljeno je mnogim molitvama, suzama žalosnicama, ali i radosnicama zbog uslišanih prošnji Crnoj Gospi koja je utješila mnoga slomljena srca te su kroz povijest zapisana mnoga milosna uslišanja. Prvo je zabilježeno 1688. godine, a od tada do danas dogodilo ih se nebrojeno. Pri posjetu svetištu vide se mnoge zahvalne pločice, no mnogo je i onih koji Majci Božjoj Bistričkoj dolaze reći ‘hvala’ srcem.

„Kad razgovaram s ljudima na hodočasničkom putu do Marije Bistrice, čujem priče koje bi mogle stati u čitavu biblioteku knjiga o svjedočanstvima uslišanih molitava u Mariji Bistrici, od dara roditeljstva, obnovljenih brakova, pronalaska posla….”, svjedoči Marija Patrlj, i sama zahvalna za mnoge milosne darove koje je primila u Mariji Bistrici.

Kada je Marija Bistrica postala nacionalno marijansko svetište u Hrvata?

Svetište Majke Božje Bistričke / Foto: Facebook ‘Svetište Majke Božje Bistričke’

Hrvatski biskupi su bistričko svetište proglasili nacionalnim svetištem 1971. godine za Marijanskog kongresa, no Hrvatski sabor je to učinio još davne 1715. godine darovavši crkvi veliki zavjetni oltar Majke Božje Bistričke čime je odobrio pobožnost hrvatskog naroda Crnoj Gospi.

Da je nacionalno marijansko svetište u Mariji Bistrici mjesto mira, utjehe, Božje blizine i Majčinog zagrljaja brzo su shvatili brojni hodočasnici te se radi potrebe povećanja kapaciteta krajem 19. st. današnja bazilika počela obnavljati i širiti prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermana Bolléa. Stara crkva tako je poprimila novi izgled u stilu neorenesanse.

Bistrička Kalvarija

Bistrička Kalvarija / Foto: Svetište Majke Božje Bistričke

Za hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj nezaobilazan je i posjet križnom putu koji su zamislili nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzije Stepinac po uzoru na križni put na Jasnoj Gori u Čenstohovi. Željeli su da bistrička Kalvarija bude oaza mira, utočišta i molitve, a upravo to svjedoče svi koji je posjete: „Susrećem mnoge ljude, i vjernike i nevjernike, i svi se slažu u jednom – otići na Kalvariju znači otići pronaći mir”, naglašava vjeroučiteljica Patrlj. „Za sebe kažem kad dođem na Kalvariju i pogledam u oblake, da imam osjećaj da moja duša tu najjače dodiruje nebo. Osjeća se da su te staze natopljene molitvama, suzama, patnjom i radostima.”

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: