Priča je uvrštena i u udžbenike iz hrvatskog jezika za osnovnoškolce, a u školama se izvodila i kao predstava u kojoj su glumila djeca. Video za ovu priču izradila je Lidija Jagarić, montirao Miljenko Grasso, a sve je upotpunila glazba s božićnog CD-a Zorana Jašeka u izdanju HKR-a.

U zoološkom vrtu svi su spavali. Svi osim malog magarčića.

– Iaaa, brrr! Hladno mi je i ne mogu zaspati! Iaaa, gle, svojim me velikim očima gleda ona novopridošlica.

Baš je golema i ružna, grbava. Čuo sam da je zovu DE-VA, a ovčica mi je rekla da su je dovezli čak iz Italije da bi privukla posjetitelje za blagdane i da njezino ime znači “Kamo ide”… ili tako nekako.

– Ia, hej ti, spavaš?

– Brrr, ne spavam, ne mogu spavati, brrr, jako mi je hladno.

– A zar tamo odakle dolaziš, iaaa, nije tako hladno?

– Nije. Ja sam iz vrućeg Egipta.

– Iaaa! Ma nemoj mi reći! Ti si iz gipsa!

– Iz Egipta – E-gi-pta! To je zemlja na sjeveru Afrike.

– Afrike?! Iaaa! A zar nije tvoje ime talijansko?

– Svašta! Ja sam dvogrba deva iz Egipta. Vidiš, imam dvije grbe na leđima!

– To vidim, to sam odmah vidio!

– Ali ja nisam obična deva, kao što si ti običan magarac. Ja sam deva kraljevskog roda.

– Pričaj ti to nekom drugom! Ako nećeš lijepo razgovarati, ne moraš nikako! Iaaa!

– Nisam te htjela uvrijediti. Zaista sam kraljevskoga roda. Baka mi je pričala, a njoj je pričala njezina baka, a njezinoj baki pak njezina baka da je njezina pra-pra-pra-…- prabaka služila egipatskom mudracu, kralju Melkioru, prije dvije tisuće godina.

– Prije dvije tisuće godina? Iaaa! Šališ se?!

– Najozbiljnije! Baka mi je pričala da su bila Tri mudraca, Tri kralja: Gašpar, Melkior i Baltazar. Živjeli su na različitim krajevima svijeta. Nisu se poznavali, ali su sva trojica čekali…

– Iaaa, što su čekali?

– Čekali su zvijezdu s istoka.

– I je li se pojavila?

– Pojavila se! Kako je samo bila lijepa, najsvjetlija na svodu nebeskom. Mudracima je ona bila znak da se rodio Spasitelj. Odmah su pripremili kraljevske darove – zlato, tamjan i plemenitu mast, pa su krenuli na put svaki iz svoje zemlje. Na putu su se sreli, a moja je pra-pra-pra-…- prabaka nosila na svojoj grbi egipatskog mudraca – kralja Melkiora.

– Ia, ia, ia, a što je dalje bilo?

– Zvijezda ih je vodila. Dugo su putovali. Konačno su došli do velikog grada Jeruzalema u kojem je vladao kralj Herod. Mudraci su ga pitali gdje se to rodio Mali Kralj. Ali Herod nije znao za novorođeno dijete, pa su krenuli dalje. Išli su i išli sljedeći zvijezdu i…

– I? Iaaa! I…?

– Odjednom se zvijezda zaustavila nad trošnom štalicom. Približili su se i ugledali djetešce kako leži u jaslama na slamici. Zar je to budući kralj?! Zar se dugoočekivani Spasitelj nije trebao roditi kao bogati prijestolonasljednik???… Kad su vidjeli kako su se djetetu došli pokloniti pastiri koji su pasli stada u blizini mjestašca Betlehema, mudracima su se oči otvorile, prepoznali su Spasitelja, poklonili mu se i obdarili ga darovima što su ih nosili. Tako je i moja pra-pra-pra-…- prabaka vidjela Maloga Kralja.

– Iaaaaaaaaaaaa!!! A zar djetešcu nije bilo hladno u štalici na slamici?

– Ne! Svojim su ga dahom grijali vol i magarac koji su živjeli u štalici.

– Iaaa, iaaa, iaaa!!! Magarac veliš? Pa i ja sam magarac.

– Možda je to bio tvoj pra-pra-pra-…- pradjed?! Zar ti baka i djed nisu o tome ništa pričali?

– Nisu, iaaa, iaaa, iaaa, ali već sutra ću ih pitati!

Snježana Kirinić Grubić