Podsjetivši da postoje brojna nepisana pravila ponašanja kojih se svi drže, čak i u životinjskom svijetu, vlč. Šagud je dodao da to nije zato što bi, primjerice, životinje postale svjesne i dogovorile se da moraju imati neke zakone – inače će završiti u paklu. Ne, životinje se ponašaju po prirodnom zakonu, nečemu s čime se rađaju i životinje i ljudi.

Poštivanje pravila čini dobro onome tko ih se drži.

Kako je rekao vlč. Šagud, “zakoni i zapovijedi koje mi ljudi imamo nisu tu zato jer ih je netko samo tako izmislio, u nekom trenutku, nego smo mi ljudi kroz povijest, promatrajući sebe, svoje ponašanje i njegove posljedice, došli do zaključka da su neke stvari jako dobre i trebaju vrijediti za sve. Primjerice, pravila koja kažu “ne ubij”, “ne ukradi”, “ne laži…” Naglasio je da se svi ljudi slažu da su to zapovijedi kojih bi se svi trebali držati.

Bio je to uvod u temu o pravilima i zapovijedima u Crkvi, poznatoj po svojim “zabranama”.

“Mnoge crkvene ‘zabrane’ danas ljudima smetaju i žele ih ukinuti, ali mislim da nije pošteno odbacivati nešto što su generacije i generacije smatrale vrijednim i važnim, a da prije ne vidimo pravi razlog njihovog postojanja. Argument koji kaže ‘meni se to ne sviđa’ ili ‘meni to baš nije jasno’ nije i ne može biti dovoljan. Zabrane kojima znamo smisao nisu problem. Nitko se, recimo, ne buni zašto je u zoološkom vrtu zabranjeno ući u bazen s krokodilima. Ali i sve zabrane i zapovijedi koje postoje u Crkvi itekako imaju smisla i treba ih pokušati otkriti i shvatiti prije nego li ih se odbaci”, naglasio je vlč. Šagud.

Crkva nam želi vječno dobro

“Crkva ne traži da se Božjih zapovijedi držimo samo zato jer želi ‘imati moć’ nad nama ili jer je zastarjela pa ne razumije kako stvari danas funkcioniraju. Ne, ona od nas traži da se držimo zapovijedi jer ne želi da patimo. Dapače, na tome inzistira pod cijenu i uskraćivanja najvećih dobara koja nam je Bog dao, a to su euharistija i drugi sakramenti. Grijeh je put u pakao, ne samo u idućem životu, nego već i ovdje na zemlji. Tko god čini grijeh, sebi nanosi patnju i ide prema paklu – najvećoj mogućoj patnji – iako se to možda odmah ne vidi. Dakle, zapovijedi nisu tu da me zarobe. One su tu da me sačuvaju od promašaja i patnje. Zapovijedi su putokaz u nebo”, podsjetio je voditelj.

Iza svake zapovijedi postoji razlog zašto je ona dobra. Ako razlog ne vidiš odmah, moraš se više i bolje potruditi saznati ga.

Nama je teško slijediti neku zapovijed, ako ne vidimo njezin smisao. Ako mislimo odbaciti neko pravilo, moramo se dobro potruditi saznati razlog koji stoji iza njega, a ne ga odbaciti samo zato jer “meni to nije jasno”.

Pravila igre života i majstori te igre

Postoje pravila igre života koja pokušavamo otkriti da bismo dobro igrali igru i bili sretni. Ako ćemo ih samovoljno mijenjati, nećemo dobro proći. Ta pravila se ne protežu samo na neke dijelove života, nego na sve njegove dijelove. Naime, postoji način na koji se može živjeti ispravno i put koji te vodi prema sreći. Ali postoji i kaos kada se ne držiš pravila. Tada tvoj život polako, ali sigurno pretvaraš u pakao – kada si lijen, sebičan ili ako lažeš…

“Crkva kroz svu povijest pokušava, promatrajući čovjeka i ono što nam je Bog objavio, otkriti koji je to vječni zakon za ljude i ‘pravila igre’ po kojima trebamo igrati da bismo ostvarimo sretan i smisleni život. Zanimaju li vas pravila života, upute kako postati sretan? Slušajte Crkvu! Crkva ne želi učiniti ljude robovima, nego istinski slobodnima. Zapovijedi su tu da bismo mogli postati slobodni – da možemo živjeti tako da stalno činimo dobro. Oni koji su shvatili igru života nazivamo svecima”, zaključio je vlč. Šagud i emisiju završio molitvom:

Gospodine, pomozi nam da u tvojim zapovijedima ne vidimo naredbe, već savjete Oca koji nas ljubi i koji nam želi samo dobro. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.