Započinjući govor o poniznosti, vlč. Cujzek promišljao je o bibilijskim citatima između kojih je posebno izdvojio: „Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.“ (Ps 138,6) „On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.“ (Ps 25,9) „Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.“ (Ps 51,19)

Biblijsko utemeljenje

Već ovi starozavjetni redci usmjeruju nas na put poniznosti koji je obilno potvrđen i u Novome zavjetu kada, primjerice, kaže sveti Pavao: „Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.“ (Fil 2,3) To je osobito naglašeno na mnogim mjestima u evanđelju, koja razlažu Isusovu misao: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen”, istaknuo je.

Vlč. Cujzek nastavio je promišljati o poniznosti polazeći od biblijskih tekstova te nadodao: “Sjetimo se njegovih riječi o dvojici u hramu (Lk 18,10-14) gdje farizej hvali sam sebe jer nije poput carinika, koji „stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’.

Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.

Sjetimo se i situacije kada je Isus u kući nekoga prvaka farizejskog na objedu promatrao kako uzvanici biraju prva mjesta (Lk 14, 1.7-14) u kojoj je koristio iste te riječi: da će onaj ‘koji se ponizuje biti uzvišen. Kada je htio naglasiti da se učimo od njega, istaknuto je da je on krotak i ponizan. Prevažno je i presudno upravo to da naučimo biti ponizni kako bismo mogli ispovijedati svoju vjeru, postojano nasljedovati i vjerodostojno svjedočiti stvarnost Božjega kraljevstva.”

Primjeri svetaca

“Nikada nisam čuo ni za jednoga sveca koji nije bio ponizan”, poručio je, te je u nastavku ponudio razmišljanja pojedinih svetaca o poniznosti.

„Poniznost tjera sotonu i u nama čuva darove Duha Svetoga, pa su svi sveci, a osobito Kralj svetih i njegova Majka među svim ćudorednim krepostima uvijek najviše štovali i cijenili upravo ovu“, kazao je sv. Franjo Saleški, a sv. Faustina Kowalska: „Duša ne crpi dovoljno iz sakramenta ispovijedi ako nije ponizna. Oholost drži dušu u tami. Ona ne zna i ne želi savršeno proniknuti u dubinu svoje bijede, maskira se i izbjegava sve što bi je moglo izliječiti.“ Sv. Augustin je zapisao: „Ponos je taj koji je pretvorio anđele u đavle, a poniznost je ta koja ljude čini anđelima.” Prema razmišljanju sv. Padre Pija: Božja moć može sve; ali ponizna trpeća molitva pobjeđuje i samoga Boga. Neprijatelj samo pobjeđuje uobražene, to jest one koji vjeruju samo svojoj vlastitoj snazi, tako padajući u najstrašniji ponor. Poniznost je najveći neprijatelj đavla. Razlog je očit – ona je velika suprotnost, oštri, tihi prijekor njegovoj divljačkoj aroganciji. Sotona se boji i drhti pred poniznim dušama.

Za poniznost je potrebno mnogo hrabrosti. “Zato kukavice ne razumiju poniznost. Slabići koji se plaše žrtve, napora, žuljeva i znoja, ne mogu biti ponizni”, naglasio je vlč. Cujzek.

Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje.