U odgovoru na glavno pitanje emisije “Kako prepoznati i otkriti svoje talente u izgradnji zajednice?” vlč. Jurković je naglasio da je najprije potrebno osvijestiti vrijednost vlastitoga doprinosa u rastu i izgrađivanju zajednice (obitelji, župe, Crkve) i probuditi duh zauzetosti u zajednici kojoj pripadamo. Usto, korisno je i osvijestiti stanje naše duše, odnosno prepoznati što guši razvoj naših talenata.

“Gospodine, probudi svoju Crkvu, ali počni od mene. Gospodine, daj da posvuda na zemlji zavlada mir, ali počni od mene. Gospodine, daj svoju ljubav i istinu svim ljudima – i počni od mene.”

Promišljanje o prepoznavanju i otkrivanju talenata slikovito je dočarao primjerom gorušičina zrna, koje je među najmanjim sjemenkama. Ipak, iz njega nikne lijepa biljka žutih cvjetova, visoka malo više od metra, snažna korijena, korisna i ljekovita. No dok je samo sjemenka, ne može se sa sigurnošću reći kakva će biljka biti. Na gorušičino zrno možemo gledati i kao na talente koje nam je Bog dao. Svaki je talent u početku jedva vidljiv. Da bi se razvio i postao primjetan, treba uložiti mnogo truda. Samo služenjem darovanim nam talentom, možemo ga uistinu prepoznati i umnožiti.

Evanđeoski odlomak o sijaču

Katehezu je vlč. Jurković utemeljio na evanđeoskom odlomku Mt 13, 1-9 koji govori o sijaču i posijanom sjemenu: “Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: ‘Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!'”

U ovom odlomku na zrnje gledamo kao na vlastite talente. Razmatramo prispodobu kao događaje koji se mogu dogoditi s talentima u životu svake osobe. Služimo li se talentima ili oni ne padaju na plodno tlo u našem životu? Koliko smo spremni izložiti svoje talente u životu da bismo bili korisni i obogatili osobu pokraj sebe?

“Nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga…”

Tumačeći ovaj dio, vlč. Jurković potaknuo je slušatelje da se zapitaju što u životu vole činiti i što zaista od srca svakodnevno s puno volje i truda rade, ali i što ne vole činiti, odnosno što ih to guši?

Bog svakome daje prema životnim okolnostima, obiteljima u kojima smo rođeni, mjestu u kojem smo rođeni, ljudima koji će biti u našem životnom okružju. Postoji ono što nam je lako raditi, ono u čemu uživamo. To su talenti kojih smo svjesni i rado ih razvijamo, bavimo se njima, postanu nam hobi.

Međutim, postoje talenti koji na neki način pritišću ili tlače. Možda netko daje dobre savjete ili dobro kuha, ali to mu nije osobito drago ni ugodno i zato izbjegava to činiti. Možda dobro poučava, ali uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti jer se ovome sada baš ne da. Sve to, pa i ono najmanje, jest talent koji Bog daje. Talenti kojih smo svjesni, ali ih ne volimo, su oni koji padaju kraj puta. Imamo ih, ali se njima ne služimo u svoj punini. Talent je postojao, ali ga je svakodnevica ispunjena drugim stvarima umanjila i poništila.

“Nešto zrnja pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu, jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i, jer nemaše korijena, osuši se.”

“U svijetu smo upućeni na druge ljude, što na nas može djelovati manje ili više poticajno”, dodao je vlč. Jurković i nastavio: “Mnogo puta imamo priliku pomoći svojim bližnjima. Činimo li to često? Koliko često to izbjegavamo činiti? Zbog čega? Katkad možda nije jednako ono što dobivam i ono što dajem. A ja, svom silom, želim jednakost. Zašto bih ulagao u nešto ili nekoga tko mi neće moći jednako uzvratiti? A Isus nam kaže: ‘Besplatno primiste, besplatno dajte!’

Naši talenti mogu rasti samo kad ih dijelimo s drugima, i to ne očekujući zahvalnost ili išta drugo zauzvrat.

Osmijeh koji možemo pružiti drugoj osobi vjerojatno će potaknuti i drugu osobu da se nasmiješi, i time ćemo proširiti radost. Ako je naše davanje ukorijenjeno u Kristu, neće se sasušiti čim se susretnemo s prvim izazovima. Ono što imaš u sebi, trebaš sa živom vjerom dati drugima. To što jesi trebaš ukorijeniti u duhovni dom koji se zove Crkva. Talente smo pozvani osvijetliti svjetlom vjere.

“Nešto zrnja opet pade u trnje, pa trnje uzraste i uguši ga.”

Svaki naš talent može pasti među trnje (vlastiti grijesi i slabosti, lijenost) koje ga može ugušiti. Međutim, svakomu je od nas dano da može izaći iz tih okvira i skučenosti u koje nas zatvara grijeh, pri čemu pomaže redovita molitva i ispovijed. Razvojem talenta koji nam je dan i stavljanjem toga talenta u službu zajednici, uspijevamo se ponovo približiti Isusu. Življenje duhovnosti pomaže nam da trnje grijeha, lijenosti ili straha ne uguši naše talente.

Da bismo razvijali svoje talente, važno je dati ih Bogu na raspolaganje. Što će mi ijedan talent ako se njime ne služim s ljubavlju?

Čuvam li ga ljubomorno samo za sebe, talent će se izobličiti, postati bodljikav i trnovit. Prestaje služiti svojoj svrsi. Talent je meni darovao Gospodin da bih Ga njime mogao slaviti. To je oruđe kojim nas Bog oprema kad nas šalje u svijet. Svatko je od nas ugrađen u Crkvu i svoje talente stavlja na služenje Crkvi. Vidjeli smo kako i svijet, ali i mi sami, možemo gušiti te talente. Sada je trenutak u kojem odlučujemo biti plodna zemlja, plodno tlo za dobra djela.

“Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.”

U posljednjem dijelu emisije, govoreći o okolnostima u kojima mladi mogu razvijati svoje talente, vlč. Jurković dao je nekoliko prijedloga za plodan i ostvaren život:

1. Oslobodi se posjedovanja, budi darežljiv prema drugima.

2. Nazovi usamljenu osobu koju poznaješ, čak i kad znaš zašto je usamljena. (Pogotovo zato što znaš zašto je usamljena!)

3. Nauči izreći molitvu: Dragi Bože, blagoslovi (izreci ime osobe koja te uznemiruje ili uzrujava) i pokaži mi svoje milosrđe!

4. Učini nešto ljubazno i korisno osobi s kojom se ne slažeš dobro ili ti je učinila što loše.

5. Ponudi zaposlenoj majci pomoć u čuvanju mlađe djece, pranju posuđa ili rublja ili odlasku u trgovinu.

6. Ako barem kratko ne možeš sjesti pokraj beskućnika i darovati mu svoje vrijeme, tada novčano pomozi udruzi koja im pomaže.

7. Ponudi starijoj osobi da je odvezeš na svetu misu.

8. Odloži mobitel, pa zauzeto i pomno slušaj drugoga, gledajući ga u oči.

9. Napravi popis svojih “neprijatelja” i sjeti ih se svakoga dana u molitvi.

10. Iskoristi rasprodaje i kupi različite odjevne i higijenske proizvode te ih daruj župnom Caritasu ili pripremi vlastite pakete i daruj ih potrebitima.

11. Sjeti se da se nasmiješ, da pozdraviš ili započneš razgovor s kime tko nije u tvom svakodnevnom okružju.

12. Daruj predmet do kojega ti je stalo onome tko bi bio presretan da to ima.

13. Na nečiju drskost odgovori poštovanjem kakvo bi želio da se pokaže prema tebi.

14. Uključi se u župni zbor mladih, čitače ili ministrante.

15. Izmoli devetnicu za onoga tko ti nije drag.

16. Moli za duše u čistilištu.

17. Ako razgovor u kojem sudjeluješ prijeđe u ogovaranje, promijeni temu.

18. Započni s prijateljima i susjedima prikupljati odjeću ili hranu za potrebite u svome mjestu.

19. Posjeti grobove svojih predaka ili posjeti mjesno groblje moleći za sve pokojne.

20. Ponudi gostoprimstvo u svojemu domu osobi ili ljudima koje inače nikada ne bi pozvao u goste.

“Mi smo oni koji izgrađujemo crkvenu zajednicu, mi smo cigle koji smo uzidani u zajedništvo. Naš život je ogledalo te zajednice. Kad ljudi gledaju kakvu građevinu, vide joj fasadu, prozore, krov i tako o njoj nešto zaključuju. Tako i, kad vide nas, zaključuju kakva je Crkva.

Neka svi naši talenti budu potpuno iskorišteni u izgradnji baš te zajednice i vidljivi u svakom obliku našega života.

Tada će i nama, na kraju našega zemaljskog putovanja, Gospodin reći: ‘Valjaš, slugo, dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti'”, zaključio je vlč. Jurković.