Zašto Kristov križ?

Križ spominjemo na drugi dan Vazmenog trodnevlja – to je drugi korak prijelaza u novi život uskrsnuća. To su koraci koje nam liturgija nudi kako bismo korak po korak došli do svoje pashe (pasha = iskočiti). Smisao ovoga nije samo sjećanje na ono što je Krist učinio, nego je smisao u tome da dođemo do našeg prijelaza, do našeg iskoraka u novi život – do naše pashe, do onoga što je namijenjeno za nas.

Uskrsnuće Isusa Krista i Njegova Pasha su njegov put prema Ocu – put u nebo, a u Vazmeno trodnevlje kao da nas Isus uzima za ruku i vodi Istim putem koji je On prošao kako bi nas doveo do neba, do naše pashe, do istog cilja.

Križ nije grješka na putu

Što to znači? To znači da muka Isusa Krista nije strano tijelo, nego ona čini dio uskrsnuća. To znači da Isusov križ čini dio Njegova prijelaza Ocu – nema prijelaza u novi život bez križa. Križ je odskočna daska, on je nužan. On nije grješka na putu! Mi trebamo povjerovati da bez križa nije moguće uskrsnuti, da bez križa nije moguće ući u novi život.

„Evo drvo križa“

Križ služi Kristu da bi On uskrsnuo i samo zato ćemo se mi na Veliki petak moći pokloniti križu – na to će nas pozvati obredi. Mi ćemo se pokloniti križu! Kako je to moguće? Pazite, mi se ne klanjamo Raspetome, nego se klanjamo križu. To nije isto – postoji križ i postoji Raspeti na križu. Mi se klanjamo križu! Što svećenik ili đakon otpjevaju tri puta kada prolaze kroz crkvu do oltara? Pjevaju „evo drvo križa“, ne pjevaju „evo Krista na križu“! To su dvije različite starnosti! Mi se klanjamo drvu križa! Klanjamo se križu, mučilištu – nešto što je bilo sredstvo mučenja! Klanjamo se nečemu što je isto kao električna stolica, plinska komora, giljotina, vješala. Samo što smo naviknuti na križ pa nam je postao „preobičan“. Nas križ ne sablažnjava jer smo na njega naviknuli – ali zaista bismo ga mogli zamijeniti bilo kojom od navedenih stvari. Kako je moguće pokloniti se sredstvu mučenja?

Treba imati nove oči koje vide ono što je skriveno! Jer, to hoćeš li se imati snage pokloniti križu to ovisi o načinu na koji ga gledaš! Jer, ako u križu vidiš samo bol, patnju, muku, smrt, zlo – a u križu je i to – ne možeš se pokloniti križu! Zašto bi se netko klanjao zlu, nepravdi, boli, muci, patnji…?

Osim toga križ ima i nešto drugo jer je on puno više od toga! Koga pokazuje križ? On pokazuje nekoga tko je zaljubljen, tko ljubi do kraja, tko je pun strasti, tko ljubi bezuvjetno, tko ljubi druge više nego sebe. Križ pokazuje čovjeka koji je ujedno i Bog i koji sebe daje za tebe do kraja! Križ pokazuje Boga koji se daje bez zadrške i koji je spreman učiniti sve da bi ga ti prihvatio i otvorio mu svoje srce!

Ne pitaj se „zašto“ nego „radi koga“

Pred tim križem nemoj postavljati pitanje „zašto“, „zbog čega“! To su kriva pitanja – pitaj se „radi koga“! Pitaj se radi koga, za koga je Bog patio, u čiju je korist išao kad je dao svoga Sina? Pitaj se za koga je Krist pristao ići na križ, a ne zašto, to je pravo pitanje!

Odgovor na pitanje za koga je jednostavan – za tebe! I to imenom i prezimenom, ne tek općenito za nas, generalno, nego za tebe imenom i prezimenom Krist ide na križ! Koliko vrijedi tvoj život u Božjim očima? Ti vrijediš nečije krvi, ali ne bilo čije, ti vrijediš krvi Isusa Krista, Božjeg Sina i križ je odgovor na pitanje što Bog misli o tebi! Što Bog ima za reći o tvojoj stvarnost ii tvome životu? Pogledaj u križ! I kad uvidiš koliko mu je stalo do tebe i tvoga života i do koje je ludosti spreman ići za tebe, i kad odgovoriš na pitanje „zbog koga“, onda se smiješ pitati „zašto“! To je drugo pitanje, a ne prvo.

Zašto je Bog išao na križ?

Zašto je Bog išao na križ? Išao je zato da se ti konačno prestaneš podcjenjivati, ponižavati, omalovažavati, biti nezadovoljan sam sobom i da bi konačno otkrila svoje dostojanstvo i svoju vrijednost! Da bi otkrio koliko je važan tvoj život, ono što radiš, čime zaokupljaš svoje misli, svoje vrijeme. Bog te stvorio s razlogom i Krist je dao svoju krv za tebe!

Postoje neke stvari na koje nemaš pravo nakon toga. Nemaš se pravo prezirati, mučiti, ne voljeti sebe, biti nezadovoljan, tratiti svoje vrijeme, svoj život i zaokupljati svoje vrijeme glupostima! Na to jednostavno nemaš pravo nakon križa. Reci mi, kome ti dopuštaš da tumači tvoj život, kome ti dopuštaš da interpretira tvoju stvarnost, da ti govori koliko vrijediš? Možda krizi, ili nekoj drugoj osobi? Ali znaj da je jedini koji ima pravo nešto reći o tvome životu samo jedan! Onaj koji je svojom krvlju platio tvoj život, a to je Isus Krist. Samo On ima pravo pričati priču o tvoj životu, samo On ima pravo tumačiti tvoju stvarnost i samo On ima pravo nešto reći o tebi! I ako si imao sreću da ti je još netko pokazao takvu ljubav osim Krista taj je bio poslan u njegovo ime i to je učinio jer je imao taj zadatak od Boga!

Pred križem shvaćamo da se nemamo pravo otvarati crnim mislima, da nemamo pravo prezirati sebe, omalovažavati sebe i u našem srcu njegovati beznađe i tratiti svoj život. Na to jednostavno mi nemamo pravo jer je netko za nas umro i položio svoj život.

„Njegovom se modricom izliječismo“

Dobro kaže prorok Izaija – Njegovom se modricom izliječismo! To znači da su mnogi bolesni, i to znači da si i ti možda bolestan/na! A bolestan si zato jer ne primaš ljubav i jer ti nedostaje ljubavi i onda ju tražiš u stvarima, događajima i ljudima oko sebe, ali ju ne nalaziš, jer samo Bog ti može dati ljubav koja ti treba i zato ju traži od Njega – jer je konkretna! Eto zašto Kristov križ…

Zašto moj križ?

Sada nam se postavlja pitanje – a zašto moj križ, moja muka? To da je Krist patio to je jedno, ali ti imaš svoj križ? Zašto ja moram patiti na mom križu? Kristovim križem je osvjetljen naš križ. Kristov križ nam pomaže da razumijemo svoj križ. Krist je svome križu i patnji dao smisao – onda i moj križ i pitanja, i tvoj križ i patnja imaju smisla. Nema prijelaza u novi život bez križa! Nema uskrsnuća bez križa!

Postoji više mogućnosti kad stojimo pred svojim križem. Možemo se sakriti, izmaknuti ukoliko nam nasš križ to dopušta. Ako to ne možemo, onda možemo podsnositi križ – to je druga mogućnost, ali kad podnosimo onda mrmljamo i naš križ nas opterećuje. Mi kršćani imamo i treću mogućnost – prihvatiti križ. I to prihvatiti ga ne u naše ime, nego u Kristovo ime! Ne u ime naše snage koje nemamo, nego u ime Božje snage koju nam On daje tako da možemo učiniti ono što je On učinio. Možemo se poslužiti svom tom nelagodom koju nam križ daje kao odskočnom daskom kako bismo mi došli do svoga cilja – nebo (usp. don Ivana Filipovića koji je križ svoje ovisničko priošlosti iskoristio da druge izvede iz ovisnosti)!

Križ ubija u nama staroga čovjeka i rađa novoga

Križ čini dvije stvari u nama – ubija staroga čovjeka i rađa novoga. Ubije u nama onoga koji mrmlja, koji ne nezadovoljan, koji se oslanja na svoje snage, koji slijedi svoje intuicije i svoje planove; istovremeno križ rađa u nama novoga čovjeka – onoga koji ima povjerenja u Boga, koji blagoslovlja u teškim situacijama, onoga koji se oslanja na Božju snagu i ne slijedi svoju volju nego Božji plan.

„Isus Krist iz onoga što prepati naviknu slušati“

„Isus Krist iz onoga što prepati naviknu slušati.“ Kako ćeš ti naučiti slušati, kako ćeš ti naučiti slijediti Božji plan, kako ćeš naučiti biti u povjerenju prema Bogu? Samo preko križa, samo preko patnje. Zato što Isus nije imao drugu školu, nego školu križa! Isus nije imao drugu školu, nemaš ju ni ti. Upravo one situacije koje ti nanose bol, one situacije koje su ti teške za podnositi, ona osoba i sitacija koje bi promijenio da možeš; ona situacija koja te pribija na križ – upravo to čini školu povjerenja u Boga, školu predavanja svoga života u Božje ruku.

Škola križa

Ako u svome životu imaš imalo vjere, ako si barem malo otvoren za Božji glas i ako u tvome srcu ima barem malo ljubavi – onda je to zahvaljujući tvome križu. Naš križ nas otvara za Boga i pomaže nam da se ne zatvorimo u sebe – u našu samodostatnost, naš egoizam, u onome da živimo za sebe… Vjerujem da večeras ovdje nema nikoga tko ne bi imao iskustvo križa jer bez križa ne možeš biti kršćanin. Kršćanin postaješ po križu. I ako ti imaš svoj križ, onda znaš da ti drugi ne mogu pomoći. Na križu si nepomičan, drugi ti ne mogu pomoći – jer to su one situacvije koje ne možeš promineniti. Ali vjerujem da imaš iskustvo da ti Bog može dati snagu da ga nosiš.

Križ nas izvlači iz jazbine

Zašto je križ nužan? Zato jer bez križa ne možemo uskrsnuti. Nema Pashe bez križa. Bez križa bi nam na ovome svijetu bilo dobro, naviknuli bismo se na ovaj život i ne bismo tražili ništa drugo, ništa novo; zatvorili bismo se u svoja četiri zida, u svoj mali svijet, malu jazbinu. Uparkirali bismo se i ne bismo se izvlačili iz svoje jazbine nikada. Ali križ nam dolazi da nas izvuče iz naše samodstatnosti, naše jazbine te da nas pomakne iz situacije u koju smo se parkirali. Kad ne bismo imali križ – ne bismo morali Boga moliti za pomoć, ne bismo imali potrebu za molitvom, za sakramentima, za Bogom.

Jer, ako molim, ako sam otovoren životu, ako čeznem za onime što je veće, ako se ne želim zadovoljiti površnim pogledom na svoj život, ako čeznem za sakramentima i osjećam potrebu da budem dio Crkve – to je zato što imam križ! Inače je Bog samo ukras na torti koji ne služi ničemu. Ali, ako imam odnos s Bogom i vapim Njemu, to znači da me stišće nešto što mi je Bog dao kako bi se utjecao njemu.

Život bez križa život je samoće

Život bez križa je život u samoći. Jer, ako želiš samo uživati u životu, onda moraš biti sam. Moraš se zatvoriti u četiri zida i ne puštati nikoga unutra. Jer druga osoba će te uvijek tražiti nešto u nezgodno vrijeme ili nešto što ti se neda učiniti. Niti s drugima je uvijek križ! Odbijati križ znači izolirati se od drugih. A čak i tada zadesio bi nas neki križ – bolest, usamljenost…

Isus nas neće ostaviti bez križa jer nas previše ljubi. Neće nas ostaviti bez križa jer zna da bez njega ne možemo učiniti pashu koju je On učinio.

Uđi u školu križa

Križ je put kojim trebaš ići. Ja ti ne mogu objasniti kako on funkcionira – trebaš probati! Pokušaj reći “da” svome križu i imati povjerenja u Boga na svojemu križu. I ako ne razumiješ svoj križ posvijesti si da Bog zna bolje od tebe, da vidi dalje nego ti i da ti sigurno šalje križ s razlogom. Ako ti je križ pretežak moli za pomoć jer Bog nikada ne uskraćuje pomoć kad je teško.

Dopusti da Bog oblikuje tvoj život tim čudesnim nožićem. To je instrument u njegovim rukama kojim oblikuje tvoju vjeru. I, ako nisi zadovoljan time koliko znaš ljubiti druge i praštati drugima, onda križ može biti tvoja škola. I, ako nisi zadovoljan svojom molitvom i koliko se utječeš Bogu, onda križ može biti tvoja škola. Jedno je sigurno, kad odlučiš prihvatiti svoj križ, to je za tebe jedna smrt, to je za tebe jedna bol, ali jedino ćeš tako Bogu dopustiti da ti pokaže da je On jači od smrti i da može dati život tamo gdje života nema.

Ako te zanima koji je tvoj križ ne trebaš tražiti daleko – pogledaj smog muža, svoju ženu, svoj posao, svoj fakultet… Najlakši način da prepoznaš koji križ je tvoj križ jest da si postaviš pitanje – da mogu, što bih prvo promijenio? Tvoj križ je škola tvoje vjere i samo po njemu možeš uskrsnuti.

Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.