Shvati, čovječe, da je tvoj planet lijep i da na njemu još ima života.
Uvijek zastanem nad VIII. postajom Križnoga puta kada je Isus tješio rasplakane jeruzalemske žene. Iako i sȃm treba utjehu, nadilazi sebe i tješi druge. Isus kao da „izlazi iz sebe“ da bi došao drugima. Isus se nikad ne bavi sobom; pa i kad pati, njegov je pogled usmjeren prema drugima. On ne plače, ne jadikuje nad sobom. No, danas često susrećemo ljude koji jadikuju samo nad sobom, ljude koji se neprestano žale na vlastiti život. Od svoga su života načinili žalopojku pa samo traže nekoga kome se mogu izjadati. Oni i ne znaju razgovarati, ne znaju voditi konstruktivan dijalog, jer su posvećeni samo svom monologu pa neprestano recitiraju svoju tužaljku; ne znaju lijepo govoriti o svome životu. Svi su ih napustili, oni su povrijeđeni i iskorišteni, uvijek su im drugi krivi. Žale se kako ih je i život udario, ali koga život nije nokautirao?! Ne postoji čovjek koji nije oboren od života. Ali takvi ljudi ne žele nikako ustati jer su srasli sa svojom patnjom i vlastitim tužaljkama. Oni više i ne znaju razgovarati, a da se ne tuže. Takvi ljudi umaraju pa ih mnogi izbjegavaju.
Napravi i ti kopernikanski obrat u svom životu! Izbaci sebe iz orbite egocentrizma i počni napokon kružiti oko drugih, a nemoj dopustiti da drugi kruže samo oko tebe.
Tko želi susresti čovjeka koji je postao kao crna kronika, samo donosi negativne vijesti. No, Isus i takvima nudi lijek. Kad izađu iz sebe, iz svojih jadikovki i primijete tuđu nevolju, tek će tada biti izliječeni. Važno je primijetiti i drugoga, a ne misliti samo na sebe. Isus ne želi da budeš galaksija oko čijeg se planeta vrte svi drugi planeti, odnosno ljudi; Isus ne želi da tvoj život bude egocentrični sustav. Napravi i ti kopernikanski obrat u svom životu! Izbaci sebe iz orbite egocentrizma i počni napokon kružiti oko drugih, a nemoj dopustiti da drugi kruže samo oko tebe. Napravi reformu svoga svemira i svoga života; otkrij nove zakone koji će jednako vrijediti za sve ljude u tvome svemiru! Neka prvi zakon tvoga svemira i života bude usmjeren na druge planete, na druge ljude – na tvoje bližnje! Shvati, čovječe, da je tvoj planet lijep i da na njemu još ima života.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).