Jednom sam za Uskrs na čestitku stavio sliku s jednostavnim Isusovim licem, koju je naslikao nizozemski barokni slikar Rembrandt. No, mnogima se to Isusovo lice nije baš svidjelo jer nije bilo ni osvijetljeno ni sjajno. Isus je bio naslikan posve obično, s licem prosječnog čovjeka, urešenog borama i crvenilom. Zašto su ljudi, suviše naviknuti da lice uskrslog Isusa mora biti dražesno, mladoliko i osvijetljeno, pa čak i blještavo da se ne može katkad ni gledati u nj, jer zaslijepi čovjeka?!

Zašto su ljudi, suviše naviknuti da lice uskrslog Isusa mora biti dražesno, mladoliko i osvijetljeno?

No, Isus upravo želi da kršćani vide njegovo pravo lice, onakvo kakvo jest – bez svjetla i sjaja. Kršćani kao da se boje vidjeti da je lice njihova Spasitelja odveć jednostavno i slično njihovu licu. Zar i prorok Izaija, navješćujući Isusov dolazak, nije napisao: „Ne bijaše na njemu ni ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.“

Isus upravo želi da kršćani vide njegovo pravo lice, onakvo kakvo jest – bez svjetla i sjaja.

Isus uistinu jest sličan ranjenom i ispaćenom čovjeku. Osim lica, i Isusovo je sveto tijelo bilo obučeno u tijelo slomljenog, smrtnog čovjeka. Teoretičari umjetnosti ističu da je upravo Rembrandt bio prvi slikar koji je naslikao Isusovo lice slično licu prosječnog čovjeka, a svi su umjetnici dotad prikazivali samo zlatnog i sjajnog Isusa. Upamti: i Isus je također prošao sve što i ti prolaziš: volio je, smijao se i patio s tobom. Niz njegovo obično, ali sveto lice na Kalvariji tekle su moje i tvoje suze.