Jesi li ikad bio navezan na bližnjeg, na ljude? Vjerojatno jesi. No, je li to ispravno? Kad si navezan na druge, postaneš opterećen. Naravno, nije dobro da čovjek bude sam, čovjek treba čovjeka, ali čovjek nipošto ne smije preuzeti ulogu Boga. Određena osoba ili više njih mnogima su nerijetko na prvom mjestu u životu, a ne Bog. Možeš li stvoriti dobre odnose bez navezanosti na bližnje? Možeš li biti prijatelj čovjeku, a da ga pritom ne posjeduješ? Pojedinci često u međuljudskim odnosima idu u krajnost: ili su preblizu bratu čovjeku ili su odveć daleko od njega. Neće te raniti samo kad je netko suviše daleko od tebe pa ti ne želi pomoći, više će te raniti osoba koja ti je blizu, pa čak i preblizu. I blizina katkad zna boljeti, pa čak i raniti; i blizina često preraste u velik problem. 

Možeš li stvoriti dobre odnose bez navezanosti na bližnje? Možeš li biti prijatelj čovjeku, a da ga pritom ne posjeduješ?

Sveti Ivan od Križa davno je, još u 17. stoljeću, izrekao najljepšu definiciju međuljudskih odnosa. Naime, sȃm je mnogima rado pomagao, bio je neprestano na usluzi bližnjima, nikome nije vrata zatvorio, ali je izrekao odličnu misao. Rekao je: „Ljubi zaboravljajući druge!“ Ljubi bližnje, ali istodobno ih zaboravi! Nemoj vezati svoje srce za ljude, nego samo za Boga! Nemoj nikome uskratiti svoju ljubav, no nakon što joj podariš ljubav, odvezi se od te osobe kao brod od obale! Odveži konope svoje navezanosti! Podigni sidro svoga srca i zaplovi nesmetano dalje prema drugima! Možeš li ljubiti zaboravljajući? Možeš li?

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.