Jedna od četiriju velikih bazilika u Rimu jest i ona Svetog Pavla izvan zidina. Tu je smješten i njegov grob. Ispod te bazilike počiva Pavao – veliki misionar narodȃ. Timotej je tu položio mrtvo tijelo svoga učitelja Pavla kojem su nepravedno odrubili glavu. Iako su odrubili glavu svetom Pavlu, nitko nije mogao odrubiti glavu njegovu djelu. Što je sveti Pavao stvorio, neuništivo je. Postoji zanimljivost koja me se dojmila tijekom posjeta toj velebnoj bazilici. Naime, kip svetog Pavla ispred bazilike jako je velik. Mnogi posjetitelji kažu da je i prevelik te da mu proporcije odudaraju od stvarne ljudske veličine. 

Iako su odrubili glavu svetom Pavlu, nitko nije mogao odrubiti glavu njegovu djelu.

Taj Pavao u svojoj ruci drži mač i Sveto pismo, ali smatram da tom kipu i dolikuje da bude prevelik jer je sveti Pavao za života toliko puta bio malen i ponizan. Svima koji su činili i čine što je nekoć učinio sveti Pavao trebalo bi podignuti velike spomenike. Pavao se potpuno predao u Božje ruke, postavši oruđe u tim svetim rukama. Milost ga je podigla. Premda je nebrojeno puta bio slab, Pavao je znao da je u Bogu jak. Kip svetog Pavla nije ondje postavljen da bude velik i da mu se ljudi dive, nego da svjedoči kako Bog zbilja uzvisuje ponizne ljude. Pavlova veličina vidljiva je i nakon njegove smrti, jer je pristao biti malen za vrijeme života. Maleni ljudi dobivaju velike kipove, a Pavao je zbog svoje malenosti zaista zaslužio da bude velik i nakon smrti. 

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.