Svi smo barem jednom čitali ili slušali riječi 42. Psalma: „Kao što košuta čezne za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“ Jeste li se ikada upitali zašto košuta čezne za izvorom vode? Naime, najdraža poslastica košuti jest zmija. Košuta se nadvije nad rupom u kojoj zmija boravi i strpljivo je doziva svojim nozdrvama i dahom. I kada zmija napokon izađe iz rupe, košuta je hitro zgrabi i pojede. U košutinim ustima zmija je slatka kao što je i u čovjekovu životu grijeh sladak, ali kada košuta pojede zmiju, nastupi jaka bol. Trbuh je zaboli. U svoje tijelo košuta je unijela otrov i gorčinu. Košuta nema mira, baš kao što ni čovjek nema mira kad okusi i probavi grijeh. Grijeh čovjeka peče, razdire njegovu utrobu, kida mu dušu. Zato ova krotka i blaga životinja čezne za izvorom vode. Samo ju voda sa izvora može izliječiti. Ta bistra voda uništava gorčinu i tegobu koju osjeća u trbuhu.

Nikad nećeš moći probaviti svoj grijeh ako poput košute ne čezneš za Izvorom žive vode.

Promatrajući tu simboličnu sliku košute, prvi kršćani su shvatili da se i oni i košuta zapravo nalaze u istom položaju. Od grijeha i njegova otrova samo nas Krist može izliječiti. Krist je Izvor žive vode. On je Čista voda koja nas pere i oslobađa od grijeha. Stoga, znaj: nikad nećeš moći probaviti svoj grijeh ako poput košute ne čezneš za Izvorom žive vode. Ne boj se pristupiti k tom Izvoru! Dođi, napij se i bit ćeš izliječen! Pij iz sakramenta ispovijedi i euharistije; pij sa Izvora žive vode koji je sam Krist.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).