Svatko se voli katkad pogledati u zrcalo i vidjeti vlastiti odraz. Zanimljivo je da zrcalo ne ostavlja ničije tragove ni obrise. I premda se tisuću ljudi gledalo u zrcalu prije tebe, njihov trag ne ostaje. Ničije lice nije ostalo utisnuto u tvom zrcalu. U zrcalu možeš vidjeti samo odraz vlastitoga lica. Svoje zrcalo možeš svakome posuditi, jer ne sadrži memoriju, ne sadrži tuđe slike, pokazuje ti samo tebe, sugerirajući o prolaznosti tvoga lica i života. Netko će poslije tebe doći i ponosno stati pred tvoje zrcalo.

Svoje zrcalo možeš svakome posuditi, jer ne sadrži memoriju, ne sadrži tuđe slike, pokazuje ti samo tebe, sugerirajući o prolaznosti tvoga lica i života.

Nekoć su se pokojnicima izrađivale i posmrtne maske. Čim umre, pokojniku se uzima trag njegova lica. I iza blaženog Alojzija Stepinca ostala je sačuvana posmrtna maska. Uhvaćen je odraz njegova lica dok je još bilo živo, a sad putuje prema raspadljivosti, nestaje pod okriljem zemlje. Akademska slikarica Mila Wod u Krašiću je uzela otisak pokojnikova lica, zabilježivši, između ostalog, da mu je „(…) izgled bio neopisivo veličanstven, neslomljiv i dostojanstven.“ A to je ujedno i bit života. Pitaš li se, dragi kršćanine, u kakvom će stanju biti tvoje lice – i pred ovim svijetom i pred Bogom, kad jednoga dana napustiš ovu dolinu suza?

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 18 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.