„Nije me briga za tebe!“ Eh, koliko se puta te riječi danas čuju po svijetu… No, nema strašnijih i grubljih riječi od tih!

Kad joj voljeni muž kaže: „Nije me više briga za tebe!“, ženu će te surove riječi uistinu uvrijediti. Ili kad majka te riječi izgovori svojem sinu, dijete ocu ili pak prijatelj prijatelju. To su riječi razdora, to su riječi odcjepljenja.

Zar i Kajin nešto slično nije rekao Bogu za svoga brata Abela izgovorivši: „Zar sam ja čuvar brata svoga?“ Ili u prijevodu: „Nije me briga za Abela!“

Sjećam se kako sam cijelo djetinjstvo čuvao svoga starijeg brata. Kad bismo se god igrali, držao sam ga na oku. Brinuo sam se vodeći brigu o njemu. Volio sam znati gdje boravi i s kime se druži.

Kad bi moj brat išao kupati se na Neretvu, i ja sam išao s njim. Nisam se kupao na Neretvi, jer sam se bojao te opasne i hladne rijeke, ali sam nadzirao brata i uvijek sam bio spreman uskočiti ako mu se nešto dogodi. U svakom trenutku sam bio spreman zaplivati jer su me briga i ljubav prema bratu na to tjerale.

Hannah Arendt zato s pravom kaže da poraz današnjeg čovjeka leži u činjenici što ga više nije briga za druge ljude, za bližnje.

Moderni čovjek je izgubio brigu za druge ljude, prestao je biti čuvar svoga brata ili sestre. A kako je bolno kad osjetiš da nitko za tebe ne brine! Ljudi su danas odveć izgubljeni jer su prepušteni sami sebi. Lijepo je imati svoga čuvara, osobu koja istinski brine o tebi…

Pojedinac će svoju čovječnost vratiti tek kad iznova počne brinuti za druge.