Giotto di Bondone, ili samo Giotto, slovi za najvažnijeg slikara gotike. Najpoznatije su njegove freske u kapeli Arena, poznatijoj kao Cappella degli Scrovegni, a smještena je u Padovi. Giottov ciklus freski smatra se najvažnijim za razvoj zidnog slikarstva i nalazi se pod zaštitom UNESCO-a.

Stručnjaci ove freske uzimaju za remek-djelo europskog slikarstva ranog 14. stoljeća, a pojedinci čak vjeruju da je Giotto oslikao i Legende o životu svetog Franje Asiškog koje krase Gornju crkvu papinske bazilike svetog Franje Asiškog.

Prekrasna freska, smještena u kapeli Arena, sadrži prizor iz života Isusa Krista, a posebno me se dojmila freska Judin poljubac.

Freska ne prikazuje pejzaž, nego samo likove, a glavni likovi su Isus i Juda.

Okruženi znatiželjnim mnoštvom, oni ujedno predstavljaju i središnji motiv u susretu Učitelja i učenika. Dok promatra fresku, posjetitelju se čini da čuje čak i buku. Vojnici, baklje, toljage i metež… Likovi naprosto izgledaju kao da se kreću.

Judin poljubac, Giotto / Foto: Wikimedia Commons

Petar primjerice siječe uho slugi velikog svećenika imenom Malko.

Noć je… Ta scena kao da se ponavlja u svim vjekovima i svim životima. Isus i Juda gledaju se ravno oči u oči, a vojnici ne poznaju Isusa kojeg trebaju uhititi. Mrak je prekrio vrt prepun maslina i ljudi. Vojnici trebaju uhititi Isusa, a ne nekog drugog. Samo Isus mora u okove.

Juda je odlučio pomoći vojnicima dajući im znak u obliku poljupca. Kojeg li znaka! Poljubac… Svaki čovjekov poljubac kao da od toga trenutka skriva izdaju. Juda je unaprijed odredio znak rekavši: „Koga poljubim, taj je!“ Giotto je savršeno prikazao tu scenu.

Prepoznavši ga u masi, Juda prilazi Isusu bez imalo stida.

Odlučno kroči prema Isusu. Blizu mu je, dovoljno blizu da ga poljubi. Kad mu je prišao toliko blizu da mu vidi čak i zjenice, Juda mu govori: „Zdravo, Učitelju!“

Ljubi ga nježno u obraz. Nitko nikad nije tako nježno poljubio Isusa kao Juda! Poljubio ga je čak i nježnije od žene koja je ljubila Isusove noge, prala ih suzama i otirala vlastitom kosom.

Premda ga je nježno poljubio, Juda ga je grubo ranio.

Možda su i tvoje nježnosti samo uvod u grubo ranjavanje… Isus pita Judu: „Prijatelju, zašto si ovdje?“ Nakon kratke šutnje, Isus odveć nježno, bez imalo mržnje, upita Judu: „Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?!“ Isus ga je nazvao imenom – Juda. Ljubav i izdaja će uvijek imati svoje ime.

Svaki je čovjek u vječnoj opasnosti ljubav zamijeniti izdajom.

Giotto je predstavio Judu u zlatnom plaštu. Koja raskoš!

Svaka je izdaja izvana raskošna, a iznutra bijedna. Izdaja nudi lažni sjaj, a potom tone u ponor i tamu.

Giottov Juda sjaji, valjda da obasja Isusa… Juda je postao „baklja izdaje“. Svi prisutni napokon shvaćaju tko je Isus. Vojnici ga sad mogu i uhititi.

Isus odvažno istupa pred ljude okružene toljagama i bakljama te ih pita: „Koga tražite?“ Netko iz mase glasno poviče: „Isusa Nazarečanina!“ Isus hrabro reče: „Ja sam!“ Oni padaju, a Isus ne bježi. Daje im se u ruke, predaje se u njihove okove. Daje sebe za mene, za tebe, za sve ljude.

Judin poljubac bio je veoma bolan. Tim poljupcem započinje Isusova Muka.

Upamti: i tvoji poljupci mogu postati izdajom, i tvoj vanjski sjaj može zaogrnuti tvoju nutarnju tamu, i ti možeš doći pred Učitelja da ga izdaš.

A Isus se nikad neće skrivati, nego će iznova upitati: „Koga tražite?“

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.