Čovjek nije rođen da živi i djeluje sam. Svatko voli imati podršku u životu, svatko voli imati nekoga uz sebe, osobu ili osobe od povjerenja, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. Toliki su uspjeli u životu samo zato što su imali neograničenu podršku svojih bližnjih, ali mnogi nažalost nisu uspjeli ostvariti svoje snove jer je često izostajala podrška njima bliskih osoba. Kad su se najmanje nadali, njihovi bližnji su ih odbacili i razočarali, pa je neuspjeh time bio veći i bolniji. Zato je podrška bližnjih nama, ljudima, od neizmjerne važnosti. Vidjevši da njegove projekte ili planove nitko ne podržava, čovjek nerijetko upadne u malodušnost i očaj; osjeća se napušteno kao brod na pučini mora.

Kad su se najmanje nadali, njihovi bližnji su ih odbacili i razočarali, pa je neuspjeh time bio veći i bolniji.

Nešto slično često se događalo u životu svetoga don Ivana Bosca. Brojni njegovi projekti i ideje bili su osporavani ili čak naprasno zaustavljeni. No, unatoč tomu, Bosco nije odustajao. Rekao je: „Ako nas ljudi i ne podrže, to je još veći znak da će nas Bog podržati.“ Bog će uvijek dati podršku i najmanjem dobru kojeg želiš učiniti. Ne boj se, čovječe! Bog oduvijek vjeruje u tebe; Bog te ljubi. On zna da možeš uspjeti. Čak te i obasipa brojnim milostima u svemu dobrom što činiš kako bi ostvario svoj plan do kraja. Stoga, nemoj toliko tražiti podršku u ljudima, koliko u Bogu, jer ako te Bog podrži, zasigurno ćeš uspjeti!

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).