Ideali

Kad sam neki dan ušao u nećakovu sobu, zagledao sam se na trenutak u sadržaj njegovih polica. Vidi se da je dijete… Na policama drži stvari koje mu trenutno puno znače: medalje s nogometnih natjecanja, sliku njegova razreda, neke knjige, sliku njegova prvog dana u školi, par igračaka i sličice nogometaša koje očito dječaci rado skupljaju. No, dok bude rastao, mijenjat će se ta polica njegovih ideala i te će stvari postupno biti zamijenjene drugima. Ili možda i neće? Ostaju li uvijek stvari koje nešto znače, bez obzira što čovjek raste i stari? Može li čovjek zauvijek biti i ostati dijete? Isus nas je sve pozvao da (p)ostanemo djeca. Isus nije rekao da budemo djetinjasti, već da svatko bude dijete.

Može li čovjek zauvijek biti i ostati dijete? Isus nas je sve pozvao da (p)ostanemo djeca

Mora li čovjek svoju policu u potpunosti isprazniti da bi na nju smjestio nove ideale? Kad odraste, čovjek često voli krive stvari i prianja uz krive vrijednosti. Na zidovima dječjih soba često su uokvirene slike ili crteži koje su djeca crtala svojim roditeljima, prijateljima, braći… Premda nemaju nikakvu novčanu vrijednost, njihova vrijednost je neprocjenjiva jer je sentimentalna.

Dok sam nedavno bio u jednoj kući, shvatio sam da je to kuća odraslih ljudi, jer na zidu imaju samo skupocjene slike mahom poznatih slikara. Iako znaju da te slike uistinu mnogo vrijede, domaćini o umjetnicima baš puno i ne znaju. Budući da su skupocjene, domaćini znaju da te slike uistinu i vrijede. To nisu dječji, već skupi zidovi. Eh, kad bi moja polica zauvijek ostala dječja!

Kad je Ivan Pavao II. umirao, na njegovoj se polici nalazila slika majke, oca i brata, križ, Biblija, Gospin kip i nalivpero

Kad je Ivan Pavao II. umirao, na njegovoj se polici nalazila slika majke, oca i brata, križ, Biblija, Gospin kip i nalivpero; polica je sadržavala gotovo iste stvari i knjige koje je imao još dok je bio dijete. Njegova polica ostala je skoro ista, nije se previše promijenila. Stario je, ali njegovi ideali nisu ostarjeli, ostali su nepromijenjeni cijeloga života.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).