Jedna je majka nedavno pomalo sjetno upitala svog trogodišnjeg sina: “Ma, što ću ja kad ti odrasteš i kreneš u školu? Koga ću ja tada ljubiti i grliti? Nećeš više biti moja slatka beba, da te gnjavim…” A dijete je jednostavno odgovorilo: “Ma, vratit ću se ja iz škole.” Taj jednostavan i bezazlen odgovor odavao je težnju da sin uvijek želi biti ljubljeno majčino dijete, baš uvijek; pa čak i kad odraste.

Bez obzira je li ti bilo iskazano više vidljivih ili nevidljivih ljubavi, jedno je sigurno – obje su ljubavi uistinu divne.

Pojedinci su ti za života učinili mnogo dobrih djela, djela ljubavi, ali ti su ti događaji katkad bili nevidljivi, prošli su nezapaženo. Čovjek samo priznaje djela koja vidi, djela koja su opipljiva. No, koliko ti je dosad učinjeno nevidljivih dobročinstava, a da ih nisi ni bio svjestan? Koliko je dosad izmoljeno molitava za tebe za koje i ne znaš?

Ili koliko ti je puta majka dosad iskazala ljubav učinivši nevidljiva milosrdna djela; koliko je puta majka dosad plakala zbog tebe; koliko se puta bojala za tebe brinući se hoće li sve biti u redu, a da ti za to i ne znaš? Koliko te je puta gledala dok spavaš i zabrinuto bdjela nad tvojim uzglavljem? Kad bi te god vidjela da plačeš, i majka bi odmah zaplakala. Koliko ti je puta pripremila najdraže jelo, ubrala cvijeće koje voliš ili koliko te je samo puta poljubila na odlasku u školu? Bez obzira je li ti bilo iskazano više vidljivih ili nevidljivih ljubavi, jedno je sigurno – obje su ljubavi uistinu divne.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 19 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.