Ako otvorimo Bibliju, već na samim početcima imamo neke velike likove koji su sa svojom manom učinili velika djela. Prije svega tu je Mojsije, koji je bio mucavac i kojega baš takvog Bog izabire da govori pred „velikim“ faraonom i da vodi cijeli izraelski narod.

Sveci su bili ljudi poput nas. Ako se ikad osjećamo obeshrabreni na našem dugom putovanju, trebamo se osvrnuti na one koji su išli prije nas, hodajući istim teškim putem na koji mi sada posrćemo, da se ohrabrimo. Nemojte odbaciti ovu pomoć koju nude stranice Svetoga pisma i povijesti.

Mirni život svetog Josipa doista propovijeda glasnije od riječi! U nastavku donosimo kako kroz pet vrlina sv. Josipa možemo naučiti njegovati duh tihe snage poput njega.

Govoreći o „najborbenijoj“ kreposti – o jakosti – na općoj audijenciji 10. travnja, papa Franjo je istaknuo kako ona u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom. Jakost osposobljava da pobijedimo strah, čak i smrt, i da se suočimo s kušnjama i progonstvima.

Stvaranje dobrih navika u našim životima vodi nas do duhovnog rasta. Jedna od njih odnosi se i na jutarnje buđenje. Doznajte o čemu se radi.

Ljudske vrline bruse našu osobnost i daju nam fleksibilnost potrebnu da otkrijemo pravi način djelovanja u najrazličitijim svakodnevnim situacijama.

Čistoća se ne odnosi na popis zabrana, već na put koji vodi do radosti prave ljubavi.

Naučimo našu djecu da budu velikodušna. Svi mi imamo život pun prilika da budemo sretni i pomognemo drugima da to postanu.

Kaže se da je poniznost prva od vrlina, jer nas smješta u stvarnost i omogućuje nam da primimo istinu svih ostalih vrlina – ona je uvijek najbolje mjesto za početak kada "gradimo" vrline. Poniznost je suprotna vrlina ponosu, koji je korijen svih poroka.

Ali ne bismo smjeli dopustiti da se na tom putu obeshrabrimo. Ono što Bogu najviše godi u našem vremenu molitve je naša dobra volja da ga pratimo, naša jednostavna prisutnost i društvo, poput malog djeteta sa svojim roditeljima. Pospješujući ovaj sinovski stav, pronaći ćemo snagu potrebnu da ne postanemo nemirni kada se čini da je naša molitva obilježena tišinom i samoćom. Nijedan izvor koji koristimo za našu molitvu ne može zamijeniti iskrenu želju da se približimo Bogu kao prijatelju, slobodnu odluku da mu kažemo “volim te”, što nitko drugi ne može reći umjesto nas.