"Naše osjećaje treba formirati, sazrijevati, učiti; govore nam istinu o nama samima i o našim odnosima. Moramo učiniti ovaj aspekt našeg bića sastavnim dijelom našeg odgovora Bogu, kako bismo mogli donositi odluke koje uključuju naš život u vremenu."

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

"Pravo i krivo vrijeme koncept su običaja, tradicije, onoga našega "to bi tako trebalo", a nema to nužno veze s Bogom", piše na svojem Facebook profilu fra Ivan M. Lotar. Zapitamo li se ikada što Bog želi i je li neka naša težnja samo plod pritiska okoline i nas samih? Pročitajte u nastavku.

"Sve što možeš učiniti, pripada upravo ovome trenutku. Gospodin nas poziva na budnost jer ne znamo kada će biti naš red za odlazak u vječnost. Vrijeme za posvetu je baš ovaj trenutak, jer drugoga nemamo", poručuje fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći o prolaznosti vremena. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

U utrci s vremenom – upravo proporcionalno žurbi da ga dostigne – Augustin shvaća da nema vlast nad vremenom niti nad svojim životom i da mu u granicama živućega vremena ostaje tek žudjeti stići što bliže ili barem biti, uvijek biti “za petama” Onoga koji je nas ljubio Prvi (1 Iv 4, 10).

Ovaj se dan sastoji od 24 sata, to je 1 440 minuta ili 86 400 sekundi. Svaka je sekunda biser ili može to postati, ako je dobro iskorištena. Vrijeme je ono što napravimo iz njega, jer samo po sebi ono nije ništa. Nemojmo gubiti nijedan trenutak u neradu, lijenosti, u nedjelima, nego učinimo od svakog trenutka nešto trajno, nešto vječno.

Naš Gospodin često odgađa odgovoriti na naše molitve i želje upravo zato što želi da naša zemaljska očekivanja dođu na svoje pravo mjesto u službi Bogu. Možda nam želi usaditi više poniznosti. Ili nas možda želi više utemeljiti u onome što je doista važno. Možda nas želi naučiti prevladati neku prepreku, bolje riskirati ili naučiti iz neke pogreške. Možda samo želi da se ponovno usredotočimo na Njega i naučimo se strpljenju ili da se obratimo drugima.

Ako postoji nešto poput vječnosti u raju ili paklu, onda bih svoj život trebao shvatiti ozbiljno, jer vječnost nije samo milijun, čak niti bilijun godina. Vječnost je beskrajna; ona nema kraja! Vjerujete li ozbiljno da ste u stanju postići svoje ciljeve za samo jedan sat tjedno? Bilo bi smiješno jedan sat tjedno vježbati za sportaše koji teže zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama ili sat vremena tjedno studirati za studente prava koji žele položiti pravosudni ispit.

"Što je vrijeme u usporedbi s vječnošću! Ono je tek poput sna, poput priče koja se priča, poput vode koja istječe. Kako je kratko i prolazno razdoblje ljudskog života! Kako li samo brzo prolaze njegove godine i dani! Međutim, posao koje obavlja vrijeme je ogroman i značajan.

Ovaj će jednostavni princip revolucionirati vaš molitveni život i dati vam više vremena za molitvu svaki dan.