„A vi koji ste mladi – živite i iskoristite pametno svoje vrijeme i darove koje vam je Bog dao. Nemojte odustajati od snova i dopustiti da vam okolina reže krila i gasi sjaj u oku. Možete i znate da ćete uz trud i Božju pomoć uspjeti,“ poručio je poznati hercegovački franjevac fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama.

"Vrijeme je da otkrijemo svježinu Kristove Riječi u ovome vremenu u kojem živimo i donesemo je jedni drugima na način koji će danas biti razumljiv, shvatljiv i plodonosan", poručuje fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

"Mi ne znamo kad je počelo dan i noć i ne znamo do kad će biti", poručio je jednom prilikom mons. Ivančić.

Za autore svetih spisa život nije stvar iskorištavanja trenutka, već uzdizanja svakog trenutka u vječnost.

Kako se vrijeme može istinski razumjeti bez Utjelovljenja, bez utjelovljenja Logosa?

Ne možemo naći vremena. Ne možemo jednostavno ponovno napuniti svoj individualni pješčani sat tako da postanemo besmrtni i živimo na ovom svijetu zauvijek. Ulažemo li svoje vrijeme u važne stvari ili ga tratimo?

Malo imaš vremena. Sve manje. Ne troši ga na stvari koje ne vrijede. Na ljude koji se čine da su tu, a zapravo nisu. Na iskustva koja te prazne. Na događaje koji se ne pamte.

Danas je na ljestvici vrjednota na vrlo visoko mjesto postavljeno uživanje kao cilj i smisao života. Krilatica glasi: Uživaj u ovom životu! Traži samo ono što ti je ugodno i što možeš postići bez muke, a izbjegavaj žrtvu i sve ono što ti je neugodno!

"Naše osjećaje treba formirati, sazrijevati, učiti; govore nam istinu o nama samima i o našim odnosima. Moramo učiniti ovaj aspekt našeg bića sastavnim dijelom našeg odgovora Bogu, kako bismo mogli donositi odluke koje uključuju naš život u vremenu."

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".