U jeku priprema za Svetu godinu 2025., navršila se 30. obljetnica apostolskog pisma Ivana Pavla II. u kojem je pozivao sve vjernike na obraćenje i radost povodom priprave za jubilejsku godinu 2000. Podsjećamo na to još uvijek aktualno pismo u kojem sveti Pape objašnjava što znači crkvena praksa proslave jubileja.

Kako se vrijeme može istinski razumjeti bez Utjelovljenja, bez utjelovljenja Logosa?

Zašto je toliko teško pojmiti Boga kao malo i krhko dijete? Zašto ga je teško pojmiti kao onoga koji se zaista brine za svakog čovjeka, pa i tebe, dragi čitatelju? Pročitaj u nastavku.

Zašto je Bog postao čovjekom? Naslov je Anselmova djela - Cur Deus homo? Zašto utjelovljenje? Ovdje se radi o tome da govoriti o utjelovljenju znači govoriti o jednoj od središnjih istina kršćanske vjere.

Isus Krist je došao spasiti i otkupiti čovječanstvo i nije to učinio polovično: "Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio." (Iv 13,1)

"Bog kolijevke je doista vječni Logos koji svojom snagom sve podupire. Onaj pred kojim šestokrilni anđeli pokrivaju svoja lica. Ali on je također taj koji je ostavio svoju slavu zbog ljubavi prema nama. On je onaj koji je bio prezren i odbačen od ljudi, i koji nije imao gdje glavu prignuti. On je Bog koji zbunjuje sve naše paradigme moći, koji se ispraznio i uzeo obličje sluge, onog za koga su anđeli rekli: „Ovo će vam biti znak: naći ćete dijete umotano u jaslama i gdje leži u jaslama.”

Isusovo utjelovljenje ima razlog i svrhu: podići sve stvoreno - materiju, vrijeme, duh, doista čitav kozmos - i sve to staviti u pravi odnos s Bogom. Ali to se iskupljenje događa u suradnji sa i unutar stvorenog poretka. Stavljanje Boga i stvaranja u konkurenciju prikazuje pogled na Utjelovljenje da je jedina značajna doktrina Isusova božanstvenost, da njegova čovječnost može biti odbačena, u najboljem slučaju, a u najgorem slučaju uništena je i preplavljena Božjom prisutnošću. Ipak, upravo u Isusovom spasiteljskom djelu Bog pokazuje da ne želi zaobići svoje stvorenje.