Isusov prijekor učenicima zbog toga što nisu vjerovali svjedocima uskrsnuća i nama je upućen.

Svaki oblik vjere u reinkarnaciju nijekanje je vjere u uskrsnuće i Kristovo i osobno. S tim moramo biti načisto kad se upuštamo u istočnjačke metode samospoznaje i samonadilaženja. „Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se“, smiluj se ovomu svijetu koji bježi od Boga.

Uskrsnuće tijela znači da ćemo se ponovno sjediniti sa svojim tijelima kada Krist ponovno dođe. Kao što je Krist uskrsnuo u tijelu koje sada više ne trpi niti je raspadljivo, tako ćemo i mi dijeliti tu slavu sa svojim tijelima.

"Slavimo najsvetiji dan koji nam je svemogući Bog u svojoj dobroti i ljubavi podario. Ovo je dan u kojemu kličemo: “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!” Snaga ovoga dana jedinstvena je u povijesti ljudskoga roda, jer danas slavimo slavni događaj Kristova uskrsnuća."

"Evanđelist ovdje troši čak tri reda da bi opisao kako je u grobu sve bilo uredno složeno. Zašto je to bilo toliko važno?"

"Ako sada zastaneš i kažeš: Vjerujem!, odmah ćeš početi zadobivati tu veliku nadu. Duh Sveti će ulaziti u tvoju dušu i ispunjati je ljubavlju Očevom. Ta će te ljubav nanovo stvarati. Tvoje će se suze brisati. Nemir će postajati mir. Tama će nestajati", piše don Antun Nižetić.

"Danas po Kristu uskrslome naš san da postanemo bogovi dolazi k svome ispunjenju. Ali on nije bezbožni san protivan Božjem naumu, već istinsko ostvarenje Božjega sna. Danas nam se ispunjava želja božanske besmrtnosti, po Kristu koji nas je vratio iz praha zemaljskoga i dao nam vječni, besmrtni život snagom svoga uskrsnuća. Zato i mi sanjajmo snove o božanskoj veličini čovjeka po uzoru na ovoj sveti Kristov san dosanjan u kalvarijskom grobu, jer što je Krist ostvario u svome tijelu, ostvaruje se za svakoga od nas po vjeri u njegove sveto uskrsnuće", piše don Ivan Bodrožić.

Zbog svjedočanstva praznog groba i susreta uskrslog Isusa sa ženama, apostolima i učenicima te svetim Pavlom, Crkva je oduvijek vjerovala i propovijedala Isusovo uskrsnuće od mrtvih. To je trenutak koji je zauvijek promijenio ljudsku povijest.

Različiti smo. Ima onih koji najradije žive svojim mirnim životom od radnog mjesta do kućnih papuča, okruženi svojim najbližima. Drugi, naprotiv, rado izlaze iz svojih okvira pa onda uzimaju udjela u radu sindikata, ili u različitim udrugama i pokretima, a neki se bave politikom, što višom, to bolje.

Kako se suočavamo sa smrću? Čini se tako konačno. Čini se kao da uvijek pobjeđuje. Dokument II. Vatikanskog sabora Gaudium et Spes daje neke ključne naznake o tome kako odgovoriti na egzistencijalno pitanje smrti.