Naša nas molitva treba dovesti do nastojanja da u svemu ispunimo Božju volju. Isus nije tražio vlastitu volju ili volju onih kojima je služio. Nije dopustio da bilo što, ili itko, stane između Njega i volje Njegovog Oca.

Još je nekoliko slobodnih mjesta za duhovne vježbe u šutnji u organizaciji SKAC Palme, koje će se održati od 30.12.2023. do 7.1.2024. u Hrvatskom Leskovcu.

Svi govore; nitko ne sluša, a ponajmanje Onoga koji najviše zaslužuje biti saslušan: unutarnjeg Učitelja. Malo je savršenih duša jer je malo ljubitelja tišine. Tišina je jednaka savršenstvu, ne u svim, ali u velikom broju slučajeva.

Špilja, doslovno ili metaforički, mjesto je povlačenja i skloništa od opasnih ili skandaloznih uvjeta svijeta koji nas okružuje. Ponekad trebamo imati razboritosti i hrabrosti da se povučemo, posebno iz situacija koje bi mogle dovesti do našeg uništenja. Od Ilije i špilje na Horebu taj Bog najčešće govori šapatom, a ne u potresnim događajima ili pirotehnici. Svaka poruka koju Bog želi da nam kaže ili da On želi da mi govorimo drugima najčešće nam se daje u tišini.

Uhvati se u koštac s nemirom, kreni raspetljavati to klupko koje se zapetljalo u tvome biću. Bježanje samo veže nove čvorove i odgađa problem.

Prvih trideset godina Isusova života bilo je obavijeno dojmljivom tišinom. Trebamo njegovati šutnju da bismo živjeli s Bogom, jer Ga uvijek nalazimo u nutrini svoje duše.

“Naš svijet više ne čuje Boga jer neprestano govori, razornom brzinom i glasnoćom, da ne kaže ništa”, piše kardinal Sarah. “Moderna civilizacija ne zna šutjeti”.

Pobjegnite od ljetnih vrućina u Franjevačku kuću molitve u Masnu Luku na Blidinju, koja je kao stvorena za povlačenje od svijeta i traženje bliskog i novog susreta s Bogom licem u lice.

Upravo oponašanje svetaca koji su se namjerno suzdržavali od govora kad su htjeli, ili koji su govorili kad bi radije šutjeli, pokazuje nama ostalima kako i kada koristiti svoje riječi. Svrha šutnje je da prvo razmislimo, a zatim razlučimo što smo pozvani: govoriti ili slušati? Često je odgovor prvo slušati. Tišina nosi ogromnu moć, jer se iz tišine oblikuju i prenose najbolje i najjasnije poruke.

Duša, dakle, kao i tijelo, ima potrebu za tišinom, koja je neophodan uvjet za prisjećanje i kontemplaciju. Ovakva tišina znači i stvarni prestanak svih ometajućih prizora, zvukova, percepcija; kao dio svoje suštine pretpostavlja stvarno fizičku tišinu (proturječnost u riječima, ali ne i u idejama) koju zahtijeva nekoliko minuta dnevno, ili barem s vremena na vrijeme tijekom tjedna: jer šutnja je majka misli.