Karlo se nikada nije uspoređivao s drugima, ne zato što je sebe smatrao boljim od drugih, nego zato što je bio jednostavan, skroman i radije se držao po strani, ne želeći se ni na koji način isticati.

Osjećate li se preopterećeno životnim zahtjevima? Ovi sveti muškarci mogu vam pomoći.

Hermann von Reichenau njemački je blaženik kojeg su zvali „Hromi“, a napisao je molitvu „Zdravo Kraljice“ koju molimo i danas.

U vremenu kada se svetost doživljava kao nedostižan ideal, u Argumentima HKR-a postavili smo pitanje: „Mogu li današnji mladi živjeti svetost i u čemu im Crkva, obitelj i zajednica mogu pomoći?“. Svetost nije rezervirana za prošla vremena – ona je danas moguća, konkretna i poziv je upućen svima. O ovoj važnoj temi razgovarali smo s Vjekoslavom Večkovićem, don Ivanom Šibalićem, povjerenikom za mlade Zadarske nadbiskupije i Marinom Perišem, autorom priručnika za mlade Živa vatra.

Kada se život čini teškim i svaki dan nosi svoje kušnje, može biti teško ostati pozitivan ili osjećati sreću. Zato vas podsjećamo na neke od inspirativnih lekcija o sreći onih koji su svoje živote posvetili vjeri i služenju.

Svijet umjesto podložnosti nudi uspjeh koji se predstavlja kao „potvrđivanje sebe“, što se svodi na uzdizanje iznad drugih. Život u braku i obitelji prema Božjem planu traži i podložnost kao sastavni dio puta svetosti.

Sveti Josip ostaje nam savršen uzor u prihvaćanju i vršenju Božje volje u našem životu. Unatoč vlastitim strahovima i brigama, ostavio je svoja razmišljanja i osjećaje po strani da bi odgovorio na Božje poticaje.

Na 60. obljetnicu preminuća časnog sluge Božjeg o. Ante Antića šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u homiliji je istaknuo jedno od svojih iskustava povezanih s njegovim životom i djelom, napominjući da je imao istančan sluh za drugoga te da njegovo svjedočanstvo života predstavlja izazov svim svećenicima kao pastirima i ispovjednicima.

Na Pepelnicu u knjizi proroka Joela čitamo da trebamo razderati srca, a ne halje svoje. Što to znači, tumači dominikanac fr. Mislav Peček.

O. Ante Antić više-manje je bolovao čitavog života, a zbog bolesti zamalo nije bio odbijen od novicijata. Posljednjih desetak godina bio je teški bolesnik, naročito u zadnje dvije godine kad je neprestano visio između života i smrti. Neko vrijeme proveo je na Rebru radi dijagnoze i liječenja. Bolovao je na plućima i srcu. Na bolesti ili iznemoglost nije se nikada nikome tužio. Smatrao je to voljom Božjom i njoj se dragovoljno podložio.