Latinski jeruzalemski patrijarh izrazio je nadu i zahvalnost uoči dana posta i molitve u petak 22. kolovoza, na koji je potaknuo Papa: snaga molitve je u tome da otvori ljude povjerenju, želji za izgrađuju dobro, također na mjestu gdje je u ovom trenutku priznavanje drugoga gotovo nemoguće.

Latinski patrijarh Jeruzalema, kardinal Pierbattista Pizzaballa, u svojoj homiliji na svetkovinu Uznesenja Marijina ponovno je progovorio protiv prolijevanja krvi i nasilja koje traje u Svetoj Zemlji.

Crkva živi i tjera nove mladice ondje gdje je najugroženija, u kolijevci kršćanstva, na Bliskom istoku, o čemu svjedoči i novoosnovana skupine obraćenika sa židovstva na katoličanstvo.

Župa Svete obitelji od početka sukoba služi kao sklonište i centar humanitarne pomoći za više od 500 osoba u bijegu. Sredstva su već doznačena Caritasu Jeruzalem, koji u sklopu župnih prostora u Gazi pruža medicinsku i psihosocijalnu pomoć ranjenima, raseljenima, gladnima i drugim osobama u potrebi.

„Crkva je tamo gdje je čovjek u patnji. Župa Svete Obitelji u Gazi danas je svjetionik nade – ne samo kršćanima, nego svima koji su ostali bez krova, hrane, lijekova i sigurnosti“, istaknuo je fra Tomislav Glavnik.

Kako konkretna pomoć dolazi do stanovnika Gaze? Jedina katolička župa u Gazi svjetionik je u moru boli, strahu i stradanju, a o tome je posvjedočio i sam župnik Župe Svete obitelji.

U Prvoj i Drugoj knjizi o kraljevima zapisan je život sv. Ilije i Božja čudesa koja je po njemu učinio. Božja objava Iliji na Horebu jedan je od najljepših starozavjetnih tekstova, stoga je prorok Ilija uzor vjernog molitelja koji rado boravi u Božjoj blizini i duhovni otac karmelskog reda.

Latinski jeruzalemski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa i pravoslavni jeruzalemski patrijarh Teofil III. stigli su 18. srpnja u Gazu kao izaslanstvo Crkava Svete zemlje, iskazujući solidarnost i potporu kršćanskoj zajednici pogođenoj nedavnim napadom na kompleks Svete Obitelji.

Katolička crkva Svete obitelji, jedina u pojasu u Gaze, koja je sklonište stotinama, pogođena je u izraelskom napadu u četvrtak 17. srpnja 2025. oko 10:20.

Iz Jeruzalema, u kojem se zvuk molitve miješa sa zvukom sirena i raketa, fra Željko Barbarić piše iskreno o nemoći, tišini, susretima, praznim crkvama, ali i o svjetlu koje svijeća nosi kad riječi više ne dolaze. U nastavku prenosimo cijeli njegov tekst sa stranice Pretežno vedro: