Katolici redovito primaju euharistiju, no usmjeravamo li svoju pozornost na pripremu da dostojno i plodonosno primimo Krista u sakramentu? "Prava se nakana sastoji u ovome: da onaj tko pristupi svetom stolu ne čini to iz rutine, ili isprazne slave, ili ljudskog poštovanja, nego da želi ugoditi Bogu, da se tješnje sjedini s Njim po ljubavi, i pribjegava ovom božanskom lijeku za svoje slabosti i nedostatke".

"Uroni i ti katkad u te dubine, nemoj ostajati na površini koja je nedovoljna da te upozna s dostojanstvom brata čovjeka", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Godinama su u medijima te na društvenim mrežama prisutni različiti napisi o ispravnom načinu primanja svete pričesti, a rasprava o tome eskalirala je za vrijeme pandemije kada se jedno vrijeme pričest mogla primati isključivo na ruku. S obzirom da su i sami vjernici zbunjeni te nisu sigurni čine li svetogrđe kad primaju pričest na ruku, u tekstu donosimo što kaže crkveni nauk.

Ljubav Isusa Krista doseže svoje najviše savršenstvo i proizvodi najbogatiju žetvu milosti u neizrecivom jedinstvu koje On sklapa s dušom u svetoj pričesti. Stoga, svakom željom za dobrotom, svetošću i savršenstvom koje u nama mogu potaknuti pobožnost, kreposti i ljubav, dužni smo usmjeriti svoj put prema ovom jedinstvu, prema čestoj pričesti.

Nakon svete pričesti trebali bismo provesti neko vrijeme klanjajući se našem Gospodinu, zahvaljujući mu, obnavljajući naša obećanja ljubavi i poslušnosti prema njemu, i moleći ga za blagoslov za sebe i druge.

Nije poznato kada je nastala ova praksa, no pretpostavlja se kako je nastala jer su roditelji ili djedovi i bake počeli djecu nositi u naručju na svetu pričest te su svećenici tako počeli blagoslivljat djecu ili im davati križić kako ne bi dolazili bez razloga ili kao neki nadomjestak nečemu, pojasnio je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju.

Mi primamo u svoja bića Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista. To je zapanjujuće. Dakle, prioritet broj jedan mora biti štovanje. Tražimo ući u zajedništvo, jedinstvo Boga sa samim sobom - to je nevjerojatno duboko. Da bi se to dogodilo, prije svega mora postojati priprava i prije pričesti.

Španjolski svetac i crkveni naučitelj sv. Ivan Avilski preminuo je na današnji dan, 10. svibnja, u andaluzijskom gradu Montilla 1569., gdje je i pokopan. Zaštitnik je Andaluzije i Španjolske, a posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem Španjolske i svijeta.

Sakrament pomirenja snažan je način na koji pokazujemo pokajanje za svoje grijehe, a zauzvrat primamo obilno Božje milosrđe. U ovom čudesnom sakramentu svećenik djeluje in persona Christi ("u Kristovoj osobi"). Znači, ne priznajete svoje grijehe svećenikom, nego je Isus Krist u svećeniku. Samo Bog može oprostiti grijehe, a Isus je ustanovio ovaj sakrament prikazan u Svetom pismu.

„Kad pčela skupi rosu s neba i zemaljski najslađi nektar s cvijeća, pretvori je u med, a zatim požuri u svoju košnicu. Na isti način, svećenik, uzevši s oltara Sina Božjega (koji je poput rose s neba i istinski Marijin sin, cvijet našega čovječanstva), daje nam ga kao ukusnu hranu." Ovo je samo jedan od desetaka prekrasnih i dubokih citata o Tijelu i Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Oplemenite svoju dušu riznicom svetačkih izreka koju vam donosimo u nastavku.