Raspoloženja i Marije i Josipa podsjećaju nas na najvažnije odnose koje imamo. Podsjećaju nas da naši duhovni životi i životi naših obitelji napreduju kada dajemo prednost Gospodinu i našoj djeci.

Papa Benedikt XVI. pohodio je u lipnju 2011. godine Hrvatsku i Zagreb povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Donosimo Papinu homiliju s misnoga slavlja koje je pred više desetaka tisuća hodočasnika iz cijele Hrvatske i dijaspore predvodio na zagrebačkom Hipodromu. Imamo li vremena razmisliti što smo čuli - ili ostvarili - od navedenih Papinih poruka?

Božićna osmina je razdoblje koje počinje svetkovinom Rođenja Gospodinova, a završava 1. siječnja, svetkovinom Marije Bogorodice. Smisao Božićne osmine je nastaviti intenzivno slaviti otajstvo Božića još narednih osam dana, pa blagdane koji se kroz to vrijeme slave treba gledati i u tom svjetlu.

U povezanosti s Bogom nestaje strah i neizvjesnost. Iz takve povezanosti Marija i Josip su umjeli u životnim izazovima ohrabriti se Božjom riječju: „Ne boj se, Marijo! Ne boj se, Josipe!” Samo iz takvoga povjerenja i povezanosti s Bogom Marija je mogla reći: „Neka mi bude”.

Sve su obitelji pozvane na svetost, no kako to postići ako sami nemamo slično iskustvo svetosti u obitelji?

U povodu 4. nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Ludbregu koji će se održati 21. i 22. svibnja pozvani smo se prisjetiti Svete obitelji koja je uzor svake katoličke obitelji jer iz nje crpi snagu i mudrost za kvalitetne odnose i obavljanje dužnosti u vlastitoj obitelji.

Isus je posvetio rad i pokazao nam put do pronalaženja smisla u svom pozivu.

Sveti Josip se žrtvovao i silno patio zbog jednog razloga: ljubavi. Neka naši moderni očevi, naši moderni tate, uzdignu svoje oči prema dobrom svetom Josipu i izmole njegov nebeski zagovor, posebno u trenucima kušnje kada se traži bol i žrtva.

Pravi očevi moraju biti spremni naporno raditi za svoju djecu, žrtvovati se za svoju djecu, pa čak i biti spremni patiti za svoju djecu, a ponekad i bolno trpjeti za svoju djecu kako bi ih doveli na sigurno od brojnih lukavstava modernih Heroda!

"Njegov očuh, poslušan nečemu tako prolaznom kao što je san, stavlja sve u ruke Božanske Providnosti i vodi ih novim terenima, tražeći bunare i pojilice dok putuju da Marija pije i da bi se dijete moglo nahraniti. To je Bog koji je bio dio obiteljske jedinice koja je funkcionirala kao zatvoreni krug jamstva i nastavka, i Bog koji je također poznavao sve njegove napore".