Euharistija je poznata kao "sakrament jedinstva" i ujedinjuje Crkvu u tijelo Kristovo na jedinstven način.

Nedavno je na mrežnim stranicama Hrvatske katoličke mreže objavljen kratki videouradak u kojem teksaški svećenik o. David Michael objašnjava je li dopušteno kasniti na misu. No, to se pitanje često veže s još jednim pitanjem: „Do kada smijem/mogu doći na misu da smijem/mogu pristupiti svetoj pričesti?“ S obzirom na aktualnost teme i zastupljenost u medijima i virtualnom svijetu odlučili smo istražiti smijemo li/možemo li zakasniti na misu i s obzirom na kašnjenje na misu smijemo li/možemo li pristupiti svetoj pričesti. Razgovarali smo s liturgičarom vlč. mr. sc. Tomislavom Hačkom.

O. David Michael u svom videu na društvenim mrežama odgovorio je na pitanje koje je često predmet rasprava među katolicima, a ono glasi: "Koliko možemo zakasniti na misu, a da se ona ipak "računa"?

Ljetni oratorij, održan od 8. do 12. srpnja na Bunariću, završen je svetom misom koju je predvodio subotički biskup mons. Franjo Fazekas. Ovogodišnji ljetni oratorij okupio je djecu osnovnoškolske dobi i to njih oko dvjesto uz još pedeset animatora.

Od dana prve Crkve bila je uobičajena praksa služenja mise za mrtve, kao i za druge. Zašto?

Simbolika mira je da na jedan izvanjski način pokažemo stav i svijest naše nutrine: oprost kojeg primam od Gospodina, taj oprost dajem i drugom.

Donosimo nekoliko razloga zašto je dobro voditi djecu na svetu misu.

Trebali bismo paziti na našu terminologiju jer ukoliko je misa samo molitva, onda ju zaista svatko može moliti, ali ako je ona žrtva i obnova saveza onda je mogu slaviti samo oni koji su dionici toga saveza i koji poštuju sve zakonitosti toga saveza prilikom slavlja.

„Kada četvrta nedjelja došašća koincidira s Badnjakom, ta nedjelja zauzima prednost pred Badnjakom zbog teološke važnosti i intenzivnije pripreme za blagdan Božića“, pišu 24 sata i pitaju se treba li taj dan ići na dvije mise.

Življenje sedam navika omogućit će nam da postanemo sveti i apostoli, te da budemo uvijek sigurni da kad u nečemu velikom ili malom pogriješimo, uvijek imamo Oca koji nas ljubi i čeka u sakramentu pomirenja kao i molitvenu pomoć našeg duhovnika da nas vrati na pravi put.