Sasvim nepoznata djevojka iz malenog zaselka, tiha, marljiva, strpljiva, skromna, poslušna, ponizna postala je najveća od svih žena – Majka Božja i Majka naša.

Ljubav zemaljskog oca sv. Male Terezije bila je presudna za ljubav prema nebeskom Ocu. Koliko je važan upravo obiteljski odgoj i ljubav roditelja treba stalno osvješćivati i učiti na primjeru ove svete obitelji Martin.

Razmišljajući o svetosti mojega muža, kao i mojoj vlastitoj odavno sam shvatila što je bit sakrameta ženidbe – da muž ženu, a žena muža dovede do Gospodina i da nam je zajedno se posvetiti kroz naše bračno zajedništvo.

Sv. Mala Terezija trudila se živjeti ljubav usprkos boli – tjelesnoj, emocionalnoj, duhovnoj, zato je na kraju, preko križa, doživjela uskrsnuće. Na nama nije da razapinjemo svoj šator na vrhu Tabora u ovom životu, jer je naše uživanje na nebu.

I mi u ovom korizmenom vremenu možemo poput sv. Male Terezije imati oči za druge, probuditi svoju domišljatu ljubav i priteći bližnjemu u pomoć. Ponekad je potrebno samo nekoga saslušati, otići mu u posjetu ili oprostiti nanesenu nepravdu, a nekad je dovoljno samo pružiti nekomu ruku, darovati mu osmijeh i pogled pun ljubavi i nade.

„Ljubi bližnjega svog kao samoga sebeˮ, glasi Božja zapovijed. Razmišljam li ikad o međuljudskim odnosima koji me okružuju? O mojem bližnjemu? Jesu li naši odnosi uvijek mjesto izgradnje, rasta, lijepih misli i riječi? Jesam li svjestan da je zdrava i sretna osoba samo ona koja ima zdrave odnose ili sam toliko zarobljen materijalnim da mi je relacija odnosa postala poprilično strana i daleka?

„Budući da revnost karmelićanke mora obuhvaćati cijeli svijet, nadam se da ću milošću dragoga Boga biti korisna više nego dvojici misionara, i nipošto ne bih mogla zaboraviti moliti se za sve, ne zapuštajući obične svećenike, kojih je dužnost katkada isto tako teška kao i dužnost apostola koji propovijedaju nevjernicimaˮ, zapisala je sv. Mala Terezija u „Povijesti jedne duše“.

„Moja jedina želja jest uvijek činiti Isusovu volju!ˮ Svetost za Tereziju znači uvijek vršiti Isusovu volju. U tu volju utkane su sve njezine želje, planovi, očekivanja, njezini duhovni usponi i padovi, njezino odrastanje. Tako da možemo reći da je Terezija imala samo jednu želju; biti sveta vršeći volju Božju.

Pred svakog od nas stavlja se isti izbor, da iz košare Božje ljubavi izaberemo samo jednu vrpcu ili da poput Terezije odaberemo cijelu košaru, da biramo, hoćemo li činiti puno ili malo za Gospodina, da biramo hoćemo li sijati škrto ili obilato (usp. 2 Kor 9, 6.). Što god izabrali, valja nam imati na umu da, „Bog ljubi vesela darivateljaˮ (2 Kor 9, 7).

Koliko dugo traje izrada svetosti? Samo danas, samo ovaj dan, to je posebna napomena za svetost. Svaki dan je jedan novi život. Nitko nema garanciju da će doživjeti sutrašnji dan, za ljubav, svetost, radost imamo samo danas.