Kao prvi zajedno kanonizirani bračni par u povijesti Crkve, Ljudevit i Marija Azelija, roditelji sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, proživjeli su avanturu svetosti, bili svjedoci Evanđelja u svom svakodnevnom životu i proživjeli neizmjerne radosti i tuge (četvero djece umrlo je u dojenačkoj dobi, Azelija je patila od raka dojke i prerano umrla, djeca bez roditelja, očevo udovištvo, a zatim i njegova demencija). Unatoč stoljeću koje ih dijeli od današnjih parova i roditelja, oni nam i dalje pokazuju način na koji Boga stavljamo u središte našega života.

Između trpljenja i ljubavi tanka granica. Nemoguće je ljubiti ako se ne razumije otajstvo križa. Nemoguće je slijediti Krista u punini ako se ne prihvaća trpljenje. Pozvani smo na različite zadaće i različitim putovima hodočastimo do doma Očeva, pa ipak nijedan od nas nije pošteđen trpljenja. Znak trpljenja urezan je u naše živote od trenutka rođenja sve do smrti.

Svetu Mala Terezija nazivaju „sveticom ruža“, a njezin svetački atribut u ikonografiji jesu ruže, zbog njenog obećanja da će poslije smrti obasuti zemlju kišom nebeskih ruža, tj. milosti i uslišanja, objasnio je za HKM otac Jure Zečević. Naime, običaj je da se u karmelićanskim samostanima na blagdan ove svetice blagoslivljaju ruže.

Hrvatski misionar fra Ivica Vrbić koji djeluje u kapucinskoj misiji u Mineru, u biskupiji Santa Crus u dalekoj Boliviji, u statusu na Facebook objasnio je zašto je upravo sveta Terezija od Djeteta Isusa zaštitnica misija.

Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce, zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva. Neka rastu u ljubavi i vjernosti prema Tebi i štiti ih od zaraze ovoga svijeta!