„O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu...“, zapisala je u činu prikazanja sv. Mala Terezija.

Svjesna svojih slabosti i malih snaga za vršenje velikih djela kreposti, ali i želje da „bude velika sveticaˮ, sv. Mala Terezija kreće na put velike svetosti na sasvim novi način – putem malih žrtava napravljenih s puno ljubavi.

„Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom jer ne računam na svoje zasluge, kojih uopće nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetostˮ, piše sv. Mala Terezija.

Život sv. Terezije od Djeteta Isus i Svetoga Lica u Karmelu postaje slika skrovitog i jednostavnog života svetog Josipa u Nazaretu. Život u prisutnosti Blažene Djevice Marije i Isusa, marljivi rad, šutnja, osluškivanje Božjih poticaja, siromaštvo duha, poniznost, spremnost na žrtvu i potpuno pouzdanje u Boga, i sve to samo iz ljubavi prema Gospodinu.

Sjećanje na „divni osmijeh Blažene Djeviceˮ nikada nije nestalo, a duboka odanost i ljubav samo su rasli. U Blaženoj Djevici sv. Mala Terezija je gledala prije svega Majku, uzor skrivene svetosti i evanđeoske jednostavnosti.

U Noći crkvenih muzeja u petak 13. ožujka u Dubrovniku posjetitelji su imali priliku besplatno obići crkvene muzejske prostore, a u dubrovačkoj katedrali izložen je stogodišnji kip svetice drage dubrovačkim vjernicima.

Nježna roditeljska ljubav puna prihvaćanja, povjerenja i pouzdanja priprema srce Male Terezije da Boga prepozna kao milosrdnog Oca koji ljubi majčinskim srcem i da se bez straha preda toj ljubavi jer, kako kaže Svetica: „Dragi Bog je nježniji od svake majke.ˮ

O danu Terezijina ulaska u Karmel sv. Ljudevit Martin piše: „…Jučer je Terezija, moja mala kraljica, ušla u Karmel! … Samo Bog može tražiti tako veliku žrtvu… Nemojte me žaliti jer je moje srce preplavljeno radošću.“

Nemojmo gledati na našu krhkost kao na neprijateljicu, već kao na saveznicu naše svetosti, dopuštajući Bogu da njegova svemoć čudesno iskoristi naše slabosti za Njegovu veću slavu.

Slabost prihvaćena s poniznošću i povjerenjem otvara prostore za još snažnije i slobodnije Božje djelovanje. Sv. Mala Terezija svoje povjerenje temelji na činjenici da Bog u svojoj pravednosti uzima u obzir naše krhkosti.