Sveti Josip je zanimljiv svetac. Njegov je život urešen s puno tišine i s malo riječi koje su nam o njemu u Evanđelju zapisane. Ipak, Crkva se iz tih malo riječi tijekom dva tisućljeća neumorno na njegovu primjeru nadahnjuje. Što možemo naučiti mi iz njegova snažnog duha, koji kao svoju odliku nosi ono što je na prvu u potpunoj suprotnosti – nježnost?

"Čitajući o povijesti i križevima te župe, naroda koji tamo živi, malo pomalo mi je pred oči dolazio lik Alojzija Stepinca. Kao što je Bog u očinskoj skrbi sv. Josipu povjerio svoje najveće blago, tako je i naš kardinal Stepinac kada je blago hrvatskog naroda i identitet trebalo sačuvati. Kao što je sveti Josip svojom poniznošću, vjernošću i brigom sačuvao svetu obitelj, tako je i naš kardinal Stepinac svojom vjernošću Svetoj stolici sačuvao naš narod."

"Skrušeno k tebi uzdižemo ruke: tebi jednakom Abrahamu, ocu vjere, jakom u dječjoj jednostavnosti, čudotvornom po poslušnosti i čistoći: štite novog saveza svetoga hrama, budi nam sklonište- sveti Josipe, brini". napisala je sv. Edith Stein u svojoj molitvi sv. Josipu.

U Godini sv. Josipa Veritas sv. Antuna predstavlja treće izdanje životopisa sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i čuvara Isusova iz pera pokojnog fra Zvonimira Zlodija.

Na više od jedne stranice ispisao je čitav niz pothvata i poslova koje je preporučio sv. Josipu. To je pisao samo na lijevoj polovici stranice, dok je desnu ostavio praznu da unese kad njegove molbe budu uslišane. Na kraju života o. Puntigam je priznao da mu sv. Josip nije ostavio neispunjenu ni jednu jedinu molbu.

Osnivač Opusa Dei sv. Josemaría Escrivá gajio je veliku naklonost prema svetom Josipu. Nazivao ga je svetim patrijarhom i koristio ga kao primjer svih vrlina.

"Pokazao mi je prostodušnost svoga srca. Svetu jednostavnost svoje duše. Svu brižljivost hraniteljskog poziva. Svu pažnju u suradnji sa svojim božanskim Štićenikom. A onda mi je pokazao svoju brigu oko umirućih. Svoju zaštitničku ulogu u obiteljima. Svoju pokroviteljsku ulogu u Crkvi", zapisala je službenica Božja Marica Stanković.

Pojas koji se danas čuva u bočnoj kapeli crkve Notre-Dame u francuskom Joinvilleu, iz Svete zemlje donio je Jean de Joinville koji je u Sedmi križarski rat pošao kao kroničar i bliski prijatelj sv. Ljudevita.

Na kraju misnoga slavlja mlada djevojka Patricia Gojani posvjedočila je svoje pouzdanje u svetoga Josipa, no prije samih riječi mlade Patricije, mons. Antun Sente pročitao je duhovno iskustvo susreta sa svetim Josipom, Patricijine majke, revne štovateljice svetoga Josipa.

Duhovni život nisu velika djela Betlehema ili Jeruzalema, već svakodnevni nazaretski napori. "Radili su rame uz rame od jutra do večeri. U zoru su ušli u trgovinu. Otvorili su rolete i sunčevo svjetlo je preplavilo cijelo mjesto. Posvuda je bio zdrav zdrav miris obrađenog drveta. Radni stol stajao je u središtu trgovine. Alat je visio o ogromnim kukama na zidovima. Piljevina i strugotina pometeni su na hrpu u kutu da bi ih navečer odnijeli Mariji."