Korisno je razmišljati o času svoje smrti, jer nas to potiče da preispitamo svoje živote i razmislimo o tome što bismo možda trebali promijeniti. Evo što nam savjetuje sveti Franjo Saleški.
Kod prve svoje propovijedi biskup Franjo Saleški zapazio je ispred sebe jednu zanimljivu gospođu u udovičkoj odjeći i pitao nadbiskupa Frémyota pozna li tu gospođu. Nadbiskup se nasmiješio i rekao da je to njegova sestra Ivana Franciska Frémyot, barunica de Chantal, koju je upravo zadesila teška sudbina.
Sveti Franjo Saleški (1567. – 1622.) bio je ponizan i blag, darežljiv biskup, dijelio je pokućstvo i odjeću, čak je i svoje cipele s nogu dao jednom siromahu koji ih nije imao.
Jedan od razloga zašto su sveci uvijek bili tako radosni jest njihova vjerna zahvalnost Bogu u radostima i teškoćama, a njihov nauk može i nama pomoći u svakodnevnim izazovima. Zahvalnost može promijeniti svaku situaciju u kojoj se nalazimo jer se promjenom stava – mijenjamo i mi sami.
"Dobro je, dakle, da se stidimo kad poznamo svoju bijedu i svoju nesavršenost. Ali ne smijemo kod toga ostati, a još manje smijemo biti malodušni, već moramo u svetom pouzdanju podići svoje srce Bogu. Temelj za pouzdanje leži u Njemu, a ne u nama; ako se mi i mijenjamo, On se nikada ne mijenja. Uvijek je jednako dobar i milosrdan s nama; bili mi slabi i nesavršeni ili jaki i savršeni", riječi su sv. Franje Saleškog.