Položaji moći i ovlasti donose veliku odgovornost pred Bogom. S ovakvim odgovornostima dolaze i velike opasnosti za našu dušu. Nemamo svi mogućnost davanja odgovornosti drugome, ali možemo shvatiti da sav autoritet dolazi od Boga i djelovati shodno tome. Primjer sv. Franje Asiškoga može nam pomoći u tome!

Gorljiva ljubav sv. Franje Asiškoga prema Gospodinu osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”

Nakon što je bogat mladić odbio Kristov poziv da sve rasproda, razdaje siromasima i slijedi Krista, Isus je rekao: “Kako je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje!” Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?” A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu” (Lk 18, 24-27). Život sv. Franjo tek je jedan primjer istinitosti Gospodinove gornje tvrdnje.

Budući da su sveci po Kristu pobijedili grijeh, mogu pomoći i nama u našim borbama. Oni među nama koji posebice štuju sv. Franju imaju osobu koja je već prije nas vodila mnoge jednake bitke protiv zla i pobjeđivala je u Kristu. Franjo je živio u drugo doba, ali njegove su kušnje bile jednake našima.

Dok promatramo križ vidimo istodobno beskrajnu ljubav i beskrajnu patnju. Trpljenje nije dakako predmet naše ljubavi. Zapovijeđeno nam je da ljubimo Boga i našeg bližnjeg kao same sebe. Nije nam zapovijeđeno da ljubimo patnju. Čemu onda patnja?

U dane života sv. Klare, društvo se mijenjalo, postojala je veća razlika između bogatih i siromašnih, migracija je bila u porastu, a urbana središta u usponu. Svijet oko nje izgledao je prilično kaotično i činilo se da je izgubio put, osobito što se tiče kršćanstva.

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.

Potrebna nam je "škola molitve" da naša osobna, jedinstvena molitva ne postane samo odraz nas samih. Uvijek postoji problem da "ne znamo moliti na pravi način" (Rim 8, 26). U tome nam mogu pomoći naše "glasne" molitve poput moljenja Časoslova. Bog nam je došao u pomoć s nadahnutom molitvom iz Svetog pisma – s psalmima, koji se mogu upotrijebiti za približavanje k Bogu. Pročitajte kako je molio sv. Franjo Asiški!

U našem životu vrlo je lako izgubiti mirnoću kad se iznenada dogodi da stvari krenu loše za nas. To može biti test našega povjerenja u Boga. Ako znamo da djelujemo prema Božjoj volji, tada i mi, poput sv. Franje Asiškoga, možemo ići naprijed u povjerenju i pouzdanju. Zapravo, može se reći da je naš mir i smirenost, osobito u vrijeme prolaženja kroz osobna kolebanja i osobna razmišljanja, pokazatelj u stanovitoj mjeri povjerenja u Boga.

Je li sloboda neka "nemoguća misija"? Zar nijedno ljudsko biće ne može biti posve slobodno? Jesmo li robovi mušićave ćudi ogromnog i neosobnog svemira? Sveti Franjo je znao da to nije tako. Možemo biti jednako slobodni kao i Onaj istinski slobodan ako se sjedinimo s Njim kao što je On živio sjedinjen s Ocem.