U srednjem vijeku hodočasnici su bili i poštari
Kako je bilo komunicirati na velikim udaljenostima u srednjem vijeku? Kada poruka nije bila hitna, ljudi su tražili od hodočasnika da nose njihove poruke iz jednog grada u drugi.
Kako je bilo komunicirati na velikim udaljenostima u srednjem vijeku? Kada poruka nije bila hitna, ljudi su tražili od hodočasnika da nose njihove poruke iz jednog grada u drugi.
U srednjem vijeku neki bi kršćani običavali slaviti Gospu od 15. kolovoza do 15. rujna.
Povijesna je ironija da je prva osoba koja je upotrijebila izraz “mračno doba” katolički svećenik koji pod tim pojmom nije mislio ništa loše.
"Poslana sam od Boga, Kralja Nebesa, da vas sve protjeram iz Francuske, jednog po jednog", napisala je oko 1429. godine sv. Ivana Orleanska vojvodi od Bedforda, Ivanu od Lancestera, bratu kralja Henrika V., koji je preuzeo vlast nad moćnom vojskom Engleske.
"Ona osjeća da su njena osjetila sveta i potpuno je progutana ljubavlju i toliko duboko uronjena u ljubav da jest jedno s ljubavi, i nikada neće prestati biti ljubav. Jer ljepota ljubavi odjenula ju je, u moć ljubavi uronjena je, svetost ljubavi obuzela ju je, veličina ljubavi toliko ju je uzvišeno privukla u sebe da će uvijek voljeti i činiti samo djela ljubavi."
Redovnice koje su živjele u samostanu u blizini Crkve sv. Zaharije u Veneciji pokazuju važnost i utjecajnost žena na društvenom, duhovnom i političkom području čak i u kulturama prošlosti koje su bile vođene strogim i restriktivnim pravilima. Iako su bile žene, k tome još redovnice u 12. stoljeću, "kršenjem" određenih tadašnjih društvenih normi te inteligentnim i opreznim upravljanjem redovnice sv. Zaharije postigle su dogovor koji je, politički i strateški, pogodovao cijeloj Veneciji.
U latvijskom srednjovjekovnom dvorcu pronađen je natpis iz 16. stoljeća ugraviran u kamenu. Dio teksta još nije preveden, međutim na djelu koji se vidi na latinskom piše "Si Deus pro nobis quis contra nos", odnosno pitanje sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?".
"Ako poželiš biti nepristojan prema ikome, promotri dobro sebe, kome se obraćaš i kakve su okolnosti. Iako jezik kosti nema, slama ih kada god je upotrijebljen, a jabuke koje jedeš sve su oblikovane drvom na kojem rastu. Pa ako i imaš, igrom slučaja, naklonost prevrtljive sreće, ne podsmjehuj se onima koje je ostavila", dio je to mudrosti iz srednjovjekovne knjige "Urbanus Magnus", odnosno "Knjiga civiliziranoga čovjeka", a koje nam mogu poslužiti i u ovoj, nepredvidljivoj 2020. godini.
Djelo srednjovjekovnog pisca Waltera Mapa o mladom vitezu koji je skrenuo s pravog puta Eudi, demonu Olgu i biskupu koji je doveden do granica ljudskog oprosta, počna je priča o tome kako teški grijeh čovjeka ponekad može dovesti do tolikog zamjeranja onima koji griješe da ljudi više ne mogu i ne znaju oprostiti. Jedino čudesni svemoćni Bog zna svoju ljubav i oprost pružiti i najgorima ako se zaista pokaju.
Osim postavljanja kipa Gospe u vrt, isti se može ukrasiti biljem nazvanim upravo po Blaženoj Djevici Mariji. Tradicija imenovanja cvijeća po Mariji stara je stoljećima, a misionari u srednjem vijeku te biljke su počeli prikupljati na jedno mjesto - u "Marijine vrtove".
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?