Ususret nadolazećoj svetkovini Svih svetih i blagdanu Dušnoga dana kada smo ponovno suočeni s otajstvom ljudskog života i smrti, donosimo kratki pregled crkvenog nauka o „posljednjim stvarima“: smrti i vječnom životu, pojedinačnom sudu, vječnoj nagradi ili kazni i čistilištu.

"Počeo sam slušati tužnu ispovijest o protraćenom životu i tragičnim gubicima ovog čovjeka. Prvo su suze potekle s njegove strane, a zatim s moje. Dao sam mu odrješenje i obećao da ću ga sutradan pričestiti, a ta pričest bila je jedna od najslađih stvari kojih se sjećam. Bio je kao malo dijete. Imao je vjere. Zapravo nije imao ništa osim vjere", svjedoči svećenik iskustvo podjeljivanja bolesničkog pomazanja.

Čak i ako ne volite nogomet, poruku legendarnog nogometnog menadžera Sven-Görana Erikssona o životu i smrti svakako vrijedi pročitati.

Petkom u 16:30 na Hrvatskom katoličkom radiju emitira se emisija "S pravom o pravu - informacije o pravnim temama pravnice Marte Šimrak Lukavski". U emisiji se govori o različitim pravnim temama iz područja građanskog prava koje će slušateljima olakšati snalaženje u životnim poteškoćama.

Ova priča, koju je podijelio obiteljski prijatelj, svjedočanstvo je o snazi ​​molitve, zagovoru Blažene Djevice Marije i Isusovom obećanju da će biti s nama u našim posljednjim trenucima. To je podsjetnik da čak ni pred licem smrti nismo sami i da nam naša vjera može donijeti utjehu i sigurnost vječnog života.

Čovjek je smrtno biće i nema čovjeka koji je rođen, a da jednoga dana neće umrijeti. No, kakvo je naše razumijevanje smrti? Prihvaćamo li je spremno ili od nje bježimo?

"Moraš prihvatiti svoj križ", rekao je sveti Ivan Vianney, "Ako ga hrabro nosiš, on će te odnijeti u nebo." U ovoj korizmi nemojmo se bojati i bježati od križa, nego ga nosimo s ljubavlju i nadom, kao put ne smrti, nego vječnog života.

Pročitajte zanimljivo promišljanje o stvarnosti koju ne shvaćamo dovoljno ozbiljno.

Nažalost, postoje ljudi koji su davno umrli, a i dalje fizički žive. Hodaju, kreću se, žive s nama, ali zapravo ne žive, već životare. Jedino što im je preostao je ukop – kao trajni znak njihove smrti. Kako im pomoći? Kako pomoći sebi ako se nalazimo u takvoj situaciji?

Često kompliciramo sa svojim (ne)odlukama, sa svojim željama, neostvarenostima, (ne)uspjesima... Stvari su u biti vrlo jednostavne, pitanje je koliko zapravo želimo doći do odgovora na pitanja koja postavljamo.