Na kraju izlaganja relikvija svetog Franje Asiškoga imali smo priliku moliti pred njima i posjetiti mjesta na kojima je Svetac iskusio, i nama izmolio, velike milosti.

Sv. Azelija Martin zna da se ne treba previše brinuti – uvidjela je kako za to nema vremena jer je to beskorisno potrošeno vrijeme. Ne znamo ni što će biti za nekoliko minuta, a kako bismo onda znali što će biti sutra ili za godinu ili dvije. Život je uvijek nov i uvijek iznenađenje. Treba mu se prepustiti, stavljajući se u ruke Onoga tko nas neizmjerno ljubi.

Vjerujemo li ovo: da je Bog Otac koji nam želi dobro i kada sve izgleda loše? Ako dosad nisi to vjerovao, odsada počni. I reci: „Oče, prihvaćam sve što dolazi iz Tvoje ruke. Budi volja Tvoja!“

Ni mi često puta ne razumijemo zašto nam se događaju teške i bolne situacije. Zašto sve ide ukrivo, a dajemo sve od sebe da bude suprotno. Ne smijemo ni mi zaboraviti da u svijetu nismo da živimo vječno te da ćemo tek u Nebu uživati bez sjene i boli i gubitaka.

Strpljenje, trpljenje. Te dvije stvarnosti idu jedna uz drugu, strpljenje i trpljenje. Trpljenje je neizostavni dio našeg života. Ono nas prati od našeg prvog udaha, a često je prisutno i na zadnjem izdahu. Nema čovjeka koji nešto ili nekoga ne trpi.

Ako iskreno stanemo pred Boga i pred sebe, vidjet ćemo da brigom apsolutno ništa ne možemo promijeniti, osim možda dobiti čir na želucu. Briga ne čini, ona jede, ona uzima mir, ona otupljuje prosudbu i oslabljuje volju za djelovanjem.

„O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu...“, zapisala je u činu prikazanja sv. Mala Terezija.

Svjesna svojih slabosti i malih snaga za vršenje velikih djela kreposti, ali i želje da „bude velika sveticaˮ, sv. Mala Terezija kreće na put velike svetosti na sasvim novi način – putem malih žrtava napravljenih s puno ljubavi.

Slušateljica je ostala zbunjena kad je nedavno vidjela video na društvenim mrežama u kojemu je svećenik pokazao da u džepu košulje nosi kutijicu s relikvijom jednoga sveca te rekao da mu je tu relikviju 1. stupnja dao nadbiskup. Pitala je je li to primjereno? Odgovor je dao vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Nikole Tavelića, Zagreb - Kustošija u emisiji „Halo, velečasni“ u petak, 20. ožujka 2026.

„Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom jer ne računam na svoje zasluge, kojih uopće nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetostˮ, piše sv. Mala Terezija.