Skoro trideset dana dijelili su put s relikvijama troje svetaca. Mak Kolić, Karlo Jurjević i brat Ante Slavić pratili su pohod sv. Male Terezije i njezinih roditelja kroz tri države, a evo kako je to izgledalo iz duhovne perspektive.

Brat Ante Slavić cijeli je svibanj pratio relikvije Male Terezije i njezinih svetih roditelja – Ljudevita i Azelije u Hrvatskoj, po Bosni i Hercegovini i u Somboru. Evo kako je pohod izgledao kroz oči karmelićanina.

Sveti Nikola, poznat i kao čudotvorac, za života pomagao je djeci i pomorcima, stoga je postao njihov zaštitnik i u Nebu. U njegovom grobu, gdje su pohranjeni njegovi zemni ostatci, stoljećima se događa neobjašnjivo čudo „mirotočenja“.

Tijekom svibnja relikvije svete Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica te njezinih roditelja, svetih Ljudevita i Zelije Martin, izložene su na čašćenje vjernicima u crkvama i samostanima diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

„Isus nas toliko voli da je dopustio da ga rani naše trnje, kako bi nas Njegova ljubav iscijelila. Isus ne uzima samo jedan trn, nego cijelu krunu od trnja. On doslovno uzima našu bol i naše slabosti.“

Pored čašćenja Blažene Djevice Marije, čašćenje blaženih i svetih u Crkvi je jedan od najzastupljenijih oblika pučke pobožnosti.

Relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin svečano su dočekane u petak, 1. svibnja u 15 sati u svetištu Majke Božje Remetske.

U povijesti svetaca, Ljudevit i Azelija Martin prvi su supružnici koji su zajedno kanonizirani. Njihova svetost oblikovala se u svakodnevici; živjeli su je u uzajamnoj vjernosti i junačkoj ustrajnosti, jedno s drugim i jedno po drugomu, stavljajući Boga uvijek na prvo mjesto.

Tijekom svibnja relikvije svete Male Terezije i njenih roditelja Ljudevita i Azelije Martin bit će izložene na čašćenje vjernicima u crkvama i samostanima diljem Hrvatske, BiH i Srbije, a prva postaja je Zagreb.

U župnoj crkvi Svih svetih u Blatu nalazi se kapela sv. Vincence, ranokršćanske svetice koja je palmu mučeništva zaslužila u Rimu. Tek u 7. stoljeću njezino tijelo preneseno je na Korčulu.