Na ovom osamljenom, ukletom mjestu, Gospodin se suočio s napadima Božjeg neprijatelja kojima su podlegla sva druga ljudska bića.

Večer prije ove HKM-ove objave prvi mladići stigli su na Pelješac trajektom odlučni sudjelovati u novome ljetnome kampu kojeg organizira Karmel Božjeg milosrđa u svome muškome samostanu u Donjoj Vrućici. Ako bude zainteresiranih drugi termin će organizirati krajem kolovoza. Termin za djevojke počinje tjedan kasnije i trajat će od subote, 24. srpnja, do subote, 31, kolovoza, no ne na istome mjestu nego u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj koji se nalazi otprilike 13 kilometara udaljen od muškog. To bi također mogla biti vrijedna nova informacija o ovome za naše prilike još uvijek jedinstvenome muško-ženskom Karmelu koji živi zajedništvo u odvojenim pustinjama unutar iste karizme, te koji je – uz to - ovoljetnom radnom temom možda i otjerao potencijalne 'kupače' jer ona glasi: „Mistika i motika – pustinjački kamp za mlade”.

Na prvi pogled pustinja se može činiti mjestom borbe, mjestom napuštanja. Pogled u suhu pustinju našega života može nas dovesti do vjerovanja da nas je Bog napustio; da je daleko od nas. Međutim, iznova i iznova u Svetom pismu Bog nam pokazuje da je pustinja, mjesto daleko, mjesto muke i borbe privilegirano mjesto susreta s Bogom.

Mnogi su doživjeli kako je njihovo oslobođenje započelo s trenutkom kada su usrdno, u boli zavapili Gospodinu da ih izbavi iz grijeha ili oslobodi tereta koji ih pritišće. Tada kao da se spustila brana za živi Božji pohod u nečiji život, počela je novost koja ozdravlja. Mnogima je vapaj bio milosni trenutak kada je Gospodinu dopušteno da otključa lokot s tame koja je pokrila dušu. Krik je mnoge uveo u zacjeljenje i radost života.

Bog treba pustinju kako bi postao otkrivena punina za čovjeka. Kako bi se približio k Njemu treba se udaljiti ili biti udaljen.

Pustinja je dom očaja. A očaj je, sada, posvuda. Nemojmo misliti da se naša nutarnja samoća sastoji u prihvaćanju poraza. Pristankom na poraz ništa ne možemo izbjeći. Očaj je ponor bez dna. Ne misli da ćeš ga zatvoriti pristajanjem na nj i zatim pokušavajući zaboraviti da si dao svoj pristanak.

Živimo u tragičnom stoljeću u kojemu su ljudi, i oni najjači, iskušavani u vjeri. To je razdoblje idolopoklonstva, tjeskoba, strahova. Vrijeme u kojemu su moć i bogatstvo u čovječjem duhu zamračili temeljni zahtjev prve zapovijedi: “Ljubi Boga svim svojim srcem ...”. Kako pobijediti tu tamu što pritišće modernoga čovjeka?