Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je misno slavlje u Gospinu svetištu u Sinju u nedjelju 14. kolovoza na uočnicu svetkovine Velike Gospe.

"I u naše gospićko groblje dolazile su stalno neke Magdalene oplakivati svoje mile i drage koji su im nasilno oduzeti." Naš Gospić poznaje mnoge Magdalene koje su se, s očima punih suza, jadale da su im moćnici tih vremena uzeli neke od najmilijih i ne znaju gdje su ih odnijeli, ne znaju kako su završili njihovi životi, ni gdje su im grobovi.“

Tada je, kako sâm priznaje, naučio važnu lekciju: nekada trebamo dopustiti da budemo nađeni. Prečesto sebe shvaćamo kao one koji traže Boga, koji idu prema Isusu, zaboravljajući da je on prvi tražio nas.

Riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u svom se promišljanju osvrnuo na ulomak iz Lukina evanđelja koji slušamo na blagdan Tijelova poručivši kako nas Isus Krist oblikuje svojom prisutnošću dok se hranimo otajstvom euharistije. Isus Krist tako prebiva u nama, po nama se i u nama želi dijeliti kako bismo postali Božji sinovi i kćeri te navjestitelji Božjeg kraljevstva na zemlji. U nastavku prenosimo promišljanje riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića.

Slavimo svetkovinu Tijelova i možda je logično očekivati da ćemo u liturgiji čuti evanđeoski izvještaj s posljednje večere, kada je Isus ustanovio euharistiju. No Crkva ipak odabire neka druga čitanja te nas tako iznova podsjeća da je sveta misa mnogo više od spomena na Kristovu posljednju večeru: riječ je o procesu ostvarivanja velikog Božjeg plana koji se odvija još od početka povijesti.

"Kao što prve korizmene nedjelje uvijek čitamo o Isusovoj kušnji u pustinji, druge nedjelje uvijek čitamo o njegovu preobraženju na gori. Iako ista čitanja imamo u kolovozu kada slavimo blagdan Preobraženja, današnji Isusov preobražaj moramo gledati u okviru naše korizmene pripreme", piše uvodno vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu osvrćući se u propovijedi na biblijska čitanja druge korizmene nedjelje.

Donosimo ulomak iz posljednje propovijedi bl. Alojzija Stepinca napisane vlastitom rukom samo osam dana prije smrti. Nadbiskup Stepinac je na misi 2. veljače 1960., kad je posljednji put propovijedao, blagoslovio svijeću i rekao župniku Vranekoviću kako će je ove godine sigurno trebati. Osam dana nakon Svijećnice župnik Vraneković pružio je umirućem kardinalu goruću svijeću koju je blagoslovio na blagdan Svijećnice. Nekoliko minuta kasnije kardinal Stepinac je umro.

"Ti ćeš večeras po svoj prilici cijelu noć plesati, bezbrižno se zabavljati i tako započeti Novu Godinu isto onako kako su i staru završili. Ali mi, koji vjerujemo da je čovjek određen za nešto više, nećemo na tako laku ruku mimoići ovu opomenu Sv. pisma, nego ćemo kao dragocjenu pouku imati pred očima ne samo cijele iduće godine, nego cijeloga našega života dvije misli: da su dani našega zemnoga života kratki, da su dani našega zemnoga života nenadoknadivi", rekao je nadbiskup Stepinac u svojoj propovijedi u Zagrebačkoj katedrali, na Staru godinu, 31. prosinca 1934..

"Mrak se već posve zgusnuo, crkveno je zvono utihnulo. Ali riječi mladoga svećenika ne prestaju odjekivati u meni. Ne prestaju svijetliti", zapisao je pjesnik Stjepan Lice u svjedočanstvu o jednostavnoj, a opet tako snažnoj propovijedi jednog mladog svećenika.

Na treću vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed višeg asistenta na Katedri filozofije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i župnika u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu doc. dr. sc. Olivera Jurišića. Između ostalog je istaknuo: "Ljubav Oca koja je toliko jača od smrti da i tijelo može uskrsnuti i preobraziti. Takav je Otac beskrajno udaljen od mitoloških i legendarnih bogova čija je ljubav bila kadra tek za povremene posjete podzemnim svjetovima mrtvih duša i mrtvih duhova."