Misno slavlje povodom devete obljetnice beatifikacije bl. Miroslava Bulešića predvodio je 28. rujna u župnoj crkvi sv. Martina u Vrsaru porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, a propovijedao je vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. mr. Ilija Jakovljević.

Donosimo dio iz homilije bl. Francesca održane u Krasici 1. studenog 1946. godine. Ovaj istarski svećenik rođen je 1912. u Piranu. Godine 1936. zaređen je za svećenika Tršćansko-koparske biskupije, a službovao je u Piranu, Novigradu i Krasici. U svećeničkoj službi posebno se isticao u odgoju i pastoralu mladih preko Katoličke akcije. Poznat i visoko cijenjen kao vrstan ispovjednik i propovjednik, nestao je pod tragičnim okolnostima u predvečerje 11. rujna 1946 dok se vraćao pješice iz Grožnjana. Presrela su ga dvojica pripadnika tzv. Narodne obrane i nakon kratkog suđenja u Grožnjanu odvela u nepoznato. Njegovo tijelo nikada nije nađeno. Proglašen je blaženim 4. listopada 2008. u katedrali sv. Justa u Trstu, istoj onoj u kojoj je zaređen. U čemu se sastojala svetost don Francesca? Najjednostavniji odgovor bio bi: u obavljanju župničke službe. Radio je sve što rade i drugi svećenici, ali radio je to jako dobro, odgovorno, savjesno i predano, s ljubavlju i osmijehom.

Imaš li ti hvalu u svojemu srcu? Kad pogledaš svoj život što gledaš u njemu? Nevolje, probleme, slabosti ili si sposoban ono što je lijepo, ono što je blagoslovljeno? Oslobodi svoje srce napasti da se non stop zatvaraš, gledaš sebe i kukaš.

"U svetom krštenju mi smo se 'rodili od Boga'. Dakle možemo i moramo pobijediti svijet, tj. moramo biti nad svijetom i svjetovnom taštinom. 'Sve što je na svijetu: požuda je tijela, požuda očiju i oholost života' – veli sv. Ivan – A mi smo od Boga rođeni, dakle smo božanskog podrijetla i nebesko plemstvo. Zato se uzdignimo iznad svega, što je vremenito."

Isus ne može biti sporedna stvar u našem životu, nešto što se „obavlja”: vjerske dužnosti odrađujem nedjeljom, ponedjeljkom idem na nogomet, a četvrtkom je moja omiljena serija. Vjera nije neki hobi koji nas opušta u slobodno vrijeme. Ako jest, mogli bismo se iznenaditi kada jednoga dana pokucamo na rajska vrata.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je misno slavlje u Gospinu svetištu u Sinju u nedjelju 14. kolovoza na uočnicu svetkovine Velike Gospe.

"I u naše gospićko groblje dolazile su stalno neke Magdalene oplakivati svoje mile i drage koji su im nasilno oduzeti." Naš Gospić poznaje mnoge Magdalene koje su se, s očima punih suza, jadale da su im moćnici tih vremena uzeli neke od najmilijih i ne znaju gdje su ih odnijeli, ne znaju kako su završili njihovi životi, ni gdje su im grobovi.“

Tada je, kako sâm priznaje, naučio važnu lekciju: nekada trebamo dopustiti da budemo nađeni. Prečesto sebe shvaćamo kao one koji traže Boga, koji idu prema Isusu, zaboravljajući da je on prvi tražio nas.

Riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u svom se promišljanju osvrnuo na ulomak iz Lukina evanđelja koji slušamo na blagdan Tijelova poručivši kako nas Isus Krist oblikuje svojom prisutnošću dok se hranimo otajstvom euharistije. Isus Krist tako prebiva u nama, po nama se i u nama želi dijeliti kako bismo postali Božji sinovi i kćeri te navjestitelji Božjeg kraljevstva na zemlji. U nastavku prenosimo promišljanje riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića.

Slavimo svetkovinu Tijelova i možda je logično očekivati da ćemo u liturgiji čuti evanđeoski izvještaj s posljednje večere, kada je Isus ustanovio euharistiju. No Crkva ipak odabire neka druga čitanja te nas tako iznova podsjeća da je sveta misa mnogo više od spomena na Kristovu posljednju večeru: riječ je o procesu ostvarivanja velikog Božjeg plana koji se odvija još od početka povijesti.