Neki sadržaji naše vjere toliko su nam postali bliski i poznati, gotovo svakodnevni, pa nam to izgleda tako jednostavnim. Jedna od takvih zgoda je Gospin susret s arkanđelom Gabrijelom u Nazaretu kad joj Bog po svome glasniku izražava želju da bude Isusovom majkom...

Postoje susreti koje je nemoguće zaboraviti. Osobe koje su trag, mala mrvica na izgubljenom i tragalačkom putu. Takvi susreti liječe, a te osobe su Božji cjelov.

Nemoj misliti da ćeš me osvojiti pobožnošću jer čekam te na ulici, očekujem da se tvoja misa nastavi vani, s ljudima.

Jedinstvo s Ocem je točka odmora, ali ne odmora kakvog zamišljamo u svojoj glavi. To je odmor u preuzimanju tereta. Reklo bi se: aktivni odmor! Odmor poslanja. Odmor u volji Očevoj! „Ne, Oče, kako ja hoću, nego kako hoćeš ti!“, jecao je Sin u Getsemaniju.

"Bog je utjelovljenjem pokazao da ne postoji sramotan ili nedostojan rad, a svojim skrovitim životom Isus pokazuje da i rad može biti put posvećenja", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.

Sjećam se poučne priče iz stare školske čitanke, mislim da se zvala Sunce i vjetar. Kladili se sunce i vjetar, kaže ta priča, tko će prije skinuti šešir putniku na putu.

Kakve li nakaradnosti među katoličkim muškarcima današnjice... Jedni su pasivni promatrači koji obiluju u "Božjoj ljubavi" i ne rade ništa, a drugi su gorljivi "apologeti" do te mjere da brane i samoga Boga od njega samoga...

"Bog se toliko otvorio nama ljudima, toliko je sebe učinio ranjivim da je čak dopustio da ga ubijemo", istaknuo je vlč. Tomislav Šagud u svom promišljanju o Presvetom Srcu Isusovom koje prenosimo u cijelosti.

"Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima... Život je ispit", stoji u promišljanju koje je na svom Facebook profilu podijelio p. Stjepan Ivan Horvat.

Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...